Nedavno sam u jednom razredu pokazala učenicima dvije jabuke. Međutim, djeca nisu znala da sam prije sata više puta jednu jabuku grubo trljala na podu. To se nije moglo vidjeti, jer su obje jabuke izvana izgledale izvrsno. Razgovarali smo o jabukama i djeca su potvrdila kako obje jabuke izgledaju isto; obje su bile crvene, slične veličine i izgledale dovoljno sočne za jelo.

Dva pristupa

Podigla sam jabuku koju sam grubo trljala na podu i počela pričati djeci kako mi se ta jabuka ne sviđa, da mi je odvratna, užasne boje i da je peteljka jednostavno prekratka. Rekla sam im da zato što se meni ne sviđa, ne želim da se sviđa ni njima, pa neka joj i oni to govore. Neka djeca su me pogledala kao da sam luda, ali dodavali smo jabuku u krug i govorili joj ‘ti si smrdljiva jabuka’, ‘ne znam zašto uopće postojiš’, ‘vjerojatno imaš crve u sebi’ itd. Stvarno smo ‘razmontirali’ ovu jadnu jabuku i čak mi je počelo biti žao te voćke.

Drugoj jabuci govorili smo pak riječi pune ljubavi, ‘Ti si divna jabuka’, ‘Tvoja koža je prekrasna’, ‘Kako si lijepe boje’ itd. Potom sam podigla obje jabuke i opet smo razgovarali o sličnostima i razlikama, nije bilo promjena, obje su jabuke i dalje izgledale isto.

A tada sam jabuke otvorila. Jabuka prema kojoj smo bili ljubazni bila je bistra, svježa i sočna iznutra. Jabuka kojoj smo govorili ružne riječi bila je izranjavana i iznutra sva kašasta.

Jabuka / Facebook

Mislim da su djeca odmah shvatila. Zaista su shvatila da je ono što smo vidjeli unutar te jabuke, fleke, kaša i slomljeni komadići upravo ono što se događa u svakome od nas kada nas netko maltretira svojim riječima ili postupcima. Kad su ljudi maltretirani, osobito djeca, iznutra se osjećaju užasno i ponekad ne pokazuju, niti drugima govore kako se osjećaju. Da nismo razrezali tu jabuku, nikada ne bismo saznali koliko smo joj boli nanijeli.

Primjerom stvarajmo generaciju brižne djece!

Za razliku od jabuke, mi imamo mogućnost spriječiti da se to dogodi. Djecu možemo naučiti da nije u redu govoriti jedni drugima ružne stvari i s njima možemo razgovarati o tome kako se zbog toga drugi osjećaju. Svoju djecu možemo naučiti da se zauzmu jedni za druge i zaustave svaki oblik maltretiranja, baš kao što je toga dana učinila djevojčica koja je odbila jabuci govoriti ružne riječi.

Sve više i više boli i štete događa se iznutra – ako nitko ne poduzme ništa kako bi zaustavio maltretiranje. Stvarajmo generaciju ljubazne, brižne djece. Jezik nema kosti, ali je dovoljno jak da slomi srce. Zato budite oprezni s riječima.

(Izvor: Facebook Mum in the Moment)