Riječ katolik ima povijest koja prethodi samom kršćanstvu. Međutim, njegova se upotreba razvijala stoljećima kako bi predstavljala značajnu denominaciju kršćanstva. Dok upotreba izraza u odnosu na kršćansku crkvu datira još od ranih dana kršćanstva, njegovo se značenje razvilo usporedno s rastom i diversifikacijom iste kršćanske vjere. Pojam je izveden iz grčke riječi katholikos — riječi koja može značiti ili “univerzalan” ili “prema cjelini” (kat holós). U ranim danima kršćanstva, izraz se koristio za naglašavanje univerzalnosti i jedinstva kršćanske vjere, bez obzira na kulturne, geografske ili jezične razlike, donosi Aleteia.

U tom smislu, barem 1000 godina katolicizam je bio kršćanstvo. Odnosno, katoličanstvo je najstarija i zasigurno jedna od najraznovrsnijih kršćanskih tradicija.

Ova raznolikost uključuje široku lepezu monaških redova i tradicija, od kojih svaki ima svoje jedinstvene karakteristike, duhovni fokus i povijest. Iako svi dijele opće usmjerenje života posvećenog Bogu kroz molitvu, služenje i život u zajednici, ovi se redovi značajno razlikuju po svojim običajima, pravilima i karizmama.

U nastavku vam donosimo neke najistaknutije redove katoličanstva s njihovim značajkama i međusobnim razlikama.

Benediktinci

Benediktinski red, koji je utemeljio sveti Benedikt iz Nursije, poznat je po svom izvanredno uravnoteženom životu molitve i rada – ora et labora. Organizirani su prema glasovitom Pravilu svetog Benedikta i obično žive u samostanima. Njihov život usredotočen je na Liturgiju časova, lectio divina, uglavnom fizički rad i život u zajednici.

Cisterciti

Ogranak benediktinskog reda, cisterciti, slijede nešto strožu interpretaciju Pravila sv. Benedikta: naglašavaju strogost, jednostavnost i samoću. Cistercitski samostani često se nalaze u udaljenim područjima kako bi potaknuli tišinu i kontemplaciju.

Kartuzijanci

Kartuzijanski red je jedan od najstrožih od svih. Članovi žive u pojedinačnim ćelijama unutar samostana i okupljaju se samo za određene liturgijske službe. Svoje živote posvećuju strogoj kontemplativnoj molitvi i šutnji, a često rade sami u pojedinačnim vrtovima u kojima sami uzgajaju usjeve. Neki od njih su pustinjaci.

Trapisti (cistercitski red strogog obdržavanja)

Trapisti su stroža grana cistercita, a naglašavaju tišinu, samoću i fizički rad. Oni vode život molitve, rada i samodostatnosti u udaljenim samostanskim sredinama. Isposnička iskustva poput onoga Thomasa Mertona, iako neobična, još uvijek su dopuštena unutar ovog Reda.

Karmelićani

Karmelićani su usredotočeni na kontemplativnu molitvu i razvijanje dubokog odnosa s Bogom – „život u vjernosti Isusu Kristu“, kako se čita u Pravilu sv. Alberta, koje slijede. Njihova je duhovnost usredotočena na unutarnji život i traženje Boga u tišini.

Kamaldoležanin

Kamaldoleški red, koji je utemeljio sveti Romuald, kombinira elemente eremitske i cenobitske monaške tradicije. Članovi mogu živjeti kao pustinjaci ili u malim zajednicama. Iako slijede Pravilo svetog Benedikta, uključuju i druge tradicionalne pustinjačke prakse.

Hijeronimiti (Red sv. Jeronima)

Hijerenomiti slijede pravilo sv. Augustina i izvorno su bili pustinjaci. Poznati su po predanosti samoći i molitvi. S vremenom su se razvili u više cenobitični stil života u zajednici, ali su zadržali svoju usredotočenost na kontemplaciju i duhovnu disciplinu. Njihova je duhovnost usredotočena na zajednički život i proučavanje Svetoga pisma.

Svi ovi kontemplativni redovnički redovi dijele zajedničku predanost životu molitve, tišine i traženja Boga kroz kontemplaciju. Ono što ih razlikuje su specifične tradicije, pravila i prakse koje svaki red slijedi. Oni nude jedinstvene putove za pojedince da slijede svoj osobni poziv kroz život zajedničke samoće, služenja i kontemplacije.