Potpuno je normalno da se žena, neovisno o svom izvanjskom izgledu zapita pitanje: Sviđam li se ja muškarcima ili ne? Ovdje ne govorimo o kompleksima vezanim uz izgled koji se mogu javiti zbog celulita oko struka ili klempavog uha koje viri iz svježe počešljane kose, piše bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije fra Benjamin Milković za portal Fra3. Pitanje je zapravo elementarno i želi reći: Sviđa li se muškarcu u tebi, ono žensko u meni? Sviđam li se ja muškarcima upravo zato što sam žena?

Dobar izgled svi primijete i legitimno je biti izbirljiv na tom području. Žene su intuitivno svjesne toga i zato nas ne čudi što ulažu velik trud da u svakom trenutku briljiraju i budu primijećene od muškaraca. Ono manje poznato jest to da nakon prvog skeniranja muškarčeva oka, koji svaka žena prođe, na test dolazi ono što je muškarcima zapravo najprivlačnije, a to je ženstvenost.

Ženstvenost jednostavno izvire iz žene i ima učinke skupoga parfema koji ispunja čitavu prostoriju.

Iskonska ženstvenost ili ženska energija, kako to neki danas nazivaju, nešto je što svaka žena posjeduje, ali iz nekog razloga nije vidljivo kad svake. Isto je i s maskulinitetom kod muškaraca. No kada je ženstvenost o kojoj govorimo vidljiva, muškarcima će djevojka, koja i nije nužno neka ljepotica, ući duboko u srce i tamo ostati. Ženstvenost jednostavno izvire iz žene i ima učinke skupoga parfema koji ispunja čitavu prostoriju. Ženstvena žena nalik je na kraljicu koja i bez fizičke krune u srcu muškarca može pobuditi misao: Ja želim biti njezin kralj! Ženstvena žena ni sama nije svjesna da samom svojom pojavom izaziva i potiče muškarca da postane najbolja verzija sebe kako bi je bio dostojan. Normalni momci znaju kako nije realno da očekuju kraljicu i kraljevsko vjenčanje, dok su oni kmetovi na psihološkoj ili moralnoj razini.

Ženstvena žena automatizmom dobiva muškarčevo poštovanje i divljenje. Njezine manire, geste i sveukupna skladnost zasjenjuju svaku njenu eventualnu fizičku nesavršenost ili nedostatak. Muškarac će ubrzo u svojoj glavi sve te nedostatke početi gledati kroz decentne i otmjene naočale. Ona je za njega kraljica, vrijedna je njegove ljubavi upravo zbog toga što je žena. U čovjeku postoji neka neobjašnjiva ugoda kada prepozna da je nešto upravo onakvo kakvo bi trebalo biti u svojoj originalnoj formi.

U čovjeku postoji neka neobjašnjiva ugoda kada prepozna da je nešto upravo onakvo kakvo bi trebalo biti u svojoj originalnoj formi.

I Adam je bio oduševljen svojom ženom kada ju je prvi put vidio. Uvjeren sam da to nije bilo samo zbog fizičke ljepote, koju je teško ne pretpostaviti kontemplirajući lik mame Eve. On je na njoj osjetio iskonsku ženstvenost i vidio sve pojedinosti koje su bile vezane uz to predivno stvorenje (usp. S.Th., I, q. 94, a. 3.). Zamislite taj prizor gdje muškarac s velikim početnim M, po prvi puta ugleda ženu s velikim početnim Ž. Govorimo o stanju prije pada, dakle nema ružnoće, celulita, bolesti ni ćelavosti. Sve je u teoriji trebalo biti idealno, no svima nam je poznato što se na kraju dogodilo i narušilo tu harmoniju. U ovom kontekstu razmišljati o stanju nakon pada pokvarilo bi cijelu priču. Vratimo se zato u Edenski vrt i podsjetimo se koliko je Adamu zapravo bilo super.

Adam je tada, s današnjeg gledišta, imao lagan posao, fleksibilno radno vrijeme te riješeno zdravstveno, dopunsko i mirovinsko osiguranje. Imao je i puno slobodnog vremena da ga troši sa svojom predivnom ženom koja je, ponavljam, za naše limitirane pojmove savršena. Vjerojatno je bila vitka, predivne građe, simetričnog lica i duge crne kose. Možda je imala onaj neodoljivi ženstveni osmjeh i velike plave oči kojima bi namigivala Adamu kad god joj se šetalo navečer uz rijeku. Njezina prisutnost je u Adamu budila džentlmena, supruga i, na kraju krajeva, muškarca. Moć Eve se sastojala u tome što je bila prava žena, od samoga Boga dizajnirana i savršeno kompatibilna za Adama. Ona je izliječila njegovu usamljenost, uljepšala mu mladost i bila oslonac kad je došla starost. To je bila Eva. Žena, majka i kraljica.

No zapitajmo se jedno čudno pitanje: Kako bi Adam reagirao kada bi se Bog poigrao s njegovim rebrom i doveo pred njega malo drugačiju osobu nego što je naša Eva?

Zamislimo scenu gdje se Adam budi, a pored njega u ženskom donjem rublju stoji pedesetogodišnji muškarac koji je pretio, proćelav, ali izrazito dlakavog tijela. Sa silikonima u grudima, ružem na usnama i štiklama s visokim potpeticama. Prodornim muškim glasom budi Adama i govori mu: Dobro jutro pospanko, ustani, tvoja Evica se potrudila i skuhala je kavu.

Bi li Adam uskliknuo: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove! (Post 2,23)

Svaki muškarac je od praoca Adama naslijedio instinkt koji mu pomaže razlikovati suvremenu Evu od njezine frankensteinovske verzije.

Mo’š si mislit’! Skočio bi od straha i ugrabio prvi tupi predmet koji bi mu našao pod rukom te zaprijetio ovomu da ne prilazi. Muško s lakoćom prepoznaje što nije žensko a pokušava se predstaviti kao takvo. Svaki muškarac je od praoca Adama naslijedio instinkt koji mu pomaže razlikovati suvremenu Evu od njezine frankensteinovske verzije. U tome nema ništa čudno, to je fundament očuvanja naše vrste. Ne negiramo činjenicu da postoje pojedini slučajevi gdje su se kirurškom procedurom postigli poprilično uvjerljivi izgledi suprotnoga spola, no to je i dalje samo to: izgled koji jeftino „može“ kupiti prvi dojam. Takva osoba jest i, na kraju krajeva, uvijek će biti samo jedna od dvije moguće opcije: muško ili žensko. Estetske operacije mogu pojedine ljude zavarati, ali istina uvijek ostaje istina. Ako si muškarac, nikada nećeš postati žena, a žena nikada neće postati muškarac. Za tu spoznaju ne treba nam čak ni biologija iz osnovne škole, dovoljna je fenomenologija ili puko promatranje prirode. Ne možeš prikriti svoju adamovu jabučicu, široka ramena i izraženu vilicu s tamo nekom haljinom, šminkom i dugom kosom. Izgleda degutantno, posve neprirodno i za djecu traumatično.

Današnja kultura nam uporno nameće da je lik iz Adamove noćne more potpuno legitiman. Tu se više ne radi o osobnom ukusu i onomu što spada u nečija privatna četiri zida. Transrodne ideje, kao i sve ostale ideje, imaju svoje posljedice koje utječu na druge ljude i njihove živote. Ekstreman, ali vrlo zoran primjer dobro pokazuje do kuda ovaj apsurd može ići. Bez pretjerivanja, danas se, primjerice, muški MMA borac samo treba javno deklarirati kao žena i time dobiva potpuno pravo natjecati se u ženskoj kategoriji i s lakoćom lomiti lubanje tim jadnim curama (detaljnije o tome možete vidjeti ovdje). To nije jedini primjer, slično ludilo se može vidjeti i u drugim sportskim disciplinama. Zabrinjavajuće je to što problemi ove vrste ne staju samo na sportu, već se rapidno šire u područje školstva, vojske, parlamenta itd. Ono što je na početku u celofanu prodano pod pravima žene, danas se najviše ženama lomi preko leđa i njima najviše šteti.

Vidite, sekularna arena koja se inače hvali svojim odmakom i suprotnošću od bilo čega što imalo miriši na religiju, svjesno ili nesvjesno pokazuje ne samo da ima vlastite dogme, nego i da vjeruje u svojevrsnu transupstancijaciju. Riječ zaista tijelom postaje. Danas i država dopušta da pojedinac izgovorenom „riječju“ identifikacije „postaje“ ono što poželi. Još je veća ironija u tome što se od sviju nas zahtijeva da u tom trenutku prignemo koljena i zazvonimo zvoncem. Uz sve to, još nas i mediji uvjeravaju da je to sasvim normalno, jer apsolutno svi na svijetu tako misle. Žele nas izolirati i obmanuti kako bismo povjerovali da smo mi jedini preostali primitivci koji vjerujemo u vlastite patrijarhalne bajke i da se trebamo probuditi od tog sna.

No postoj mnogo odličnih ljudi koji nisu kršćani, ali itekako shvaćaju da je iluzija tijelom postala.

Ja svoja koljena prigibam jedino pred svojim Spasiteljem, Isusom Kristom. Plitko, ali istinito. Što drugo očekivati od klasičnog katolibana koji ne zna za bolje? I zato je bezuspješno tražiti od nas da kleknemo pred nečim što ne spada u tu usku definiciju. No postoj mnogo odličnih ljudi koji nisu kršćani, ali itekako shvaćaju da je iluzija tijelom postala. Evidentno je da se krše osnovna pravila logike, napada se naravni zakon ili, ako ništa drugo, prelaze se granice dobrog ukusa. Ne moraš biti vjernik da shvatiš kako u tom sustavu nešto ne štima i da ti ovakve stvari zapravo vrijeđaju inteligenciju.

Inteligencija? Kaj je to nekaj za jest? Vi ste homofobi i nacisti koji se protive slobodi i napretku! Gazite prava žena i uništavate demokraciju! Želite vratiti srednji vijek i spaljivati vještice ispred vaših crkvi!!

Kritike i vrištanja ljevice danas ne nedostaje, bilo bi nam dosadno bez toga. No meni je interesantno to što se na naša pleća besramno stavlja teret „gušenja slobode i napretka“. Ozbiljno se pitam: Kakva je to sloboda koja se tako lako da zarobiti? Kakav je to napredak koji drhti pred unazađivanjem? Očito anemična sloboda i napredak s greškom.

G. K. Chesterton je prije sto i kusur godina predvidio ludilo današnjeg doba kada je napisao:

Velika je slabost suvremenog poimanja umnoga napretka to što se on uvijek oslanja na kidanje okova, rušenje granica i odbacivanje dogmi. No ako postoji bilo što nalik umnom napretku, taj bi napredak podrazumijevao rast i još veće učvršćivanje u određenim uvjerenjima, određenim dogmama. Ljudski je mozak stroj za donošenje zaključaka: ne donosi li ih, hrđa. Kada čujemo da postoji čovjek prepametan da vjeruje, radi se zapravo o nečem bliskom proturječju u pojmovima. (…) No kada odbacuje nauk za naukom u pokušaju takva rafinirana skepticizma, kada odbija vezati se uz ovaj ili onaj sustav, kada tvrdi da je nadišao definicije, kada kaže da ne vjeruje u konačnost, kada se, u svojim maštarijama uzdiže na mjesto Boga, ne držeći se ni jednog vjerovanja, a promišljajući o svakom, samim tim procesom polako se srozava u neodređenost lutajućih životinja i nesvjesnost trave. Stabla nemaju dogme. Repe su jedinstveno širokogrudne. (G. K. Chesterton, Heretici, str. 205)

To je ono što je naša poruka ljudima koji su zagovornici tima LGBTQ+. Molimo vas, nemojte biti ovo sa kraja Chestertonova citata! Vaša mala igra šteti najviše vama. Nemamo ništa osobno protiv vas, najiskrenije želimo da dođete Kristu koji će izliječiti svaku vašu ranu i traumu. Želimo vam dobro i da iskusite oproštenje i mir koji daje Isus. Ali moramo, također, naglasiti da protiv ideologije koja proždire svoju i tuđu djecu imamo jako puno toga. To što se danas smatra napretkom društva, zapravo je samoubojstvo društva i netko treba reagirati i govoriti o tome.

Rijetki se usuđuju govoriti i pisati protiv LGBTQ+ agende jer su svjesni kulture otkazivanja, cenzure i nepopularnosti koje će dobiti zauzvrat. Srećom, u hrvatskoj se nedavno dogodilo malo čudo.

Nakladnička kuća Salesiana na hrvatski je jezik prevela svjetski poznatu knjigu Matta Walsha pod nazivom Što je Žena? (What is a Woman?). Knjiga donosi više nego dovoljno informacija za prosječnoga čovjeka koje se tiču problema transrodnosti i ideološke manipulacije. Jako je bitna za današnje mlade roditelje jer njihova djeca doživljavaju izrazit pritisak okoline i pojedinih profesora, čak i u našim školama. Knjiga će vam dati kratki povijesni pregled rodne teorije, njezinih začetnika i utjecajnih protagonista. Upoznat ćete se s obmanama i lažima kojima se ljevičari koriste kako bi zbunili i pridobili vašu djecu; bit ćete svjesni užasne procedure kroz koju osobe prolaze kako bi ostvarile željeni izgled promjenom spola, neuspjelim operacijama i strašnim problemima s kojima se te jadne osobe susreću i na kraju bivaju ostavljene na cjedilu od strane ljevice. Trebali biste dobiti osnovno znanje s kojim ćete djeci moći ponuditi odgovore kada se zbunjeni vrate iz škole i pitaju vas o tim temama. Znanje je moć, kako kažu, i zato nabavite svoj primjerak knjige.

Knjiga je za kratko vrijeme postigla velik uspjeh i interes hrvatskih čitatelja, što je jako dobro i pozitivno. No svaka akcija ima i svoju reakciju, a ta reakcija je bila u klasičnom woke stilu – vandalizam i anarhija. Počeli su se šarati, paliti i uništavati promotivni plakati koji su bili postavljeni po cijelom Zagrebu i okolici. Najgore od svega je to što su ljevičari počeli organizirano i namjerno davati hrpu negativnih ocjena na Googleu, koji posljedično izdavačima smanjuje vidljivost i doseg promoviranja knjige, odnosno sveukupnog rada.

To je pokazatelj da se „grebe onaj koga češe“ i da je sadržaj knjige postao ozbiljan problem na hrvatskoj ljevičarskoj sceni. Oni su riba koja lovi u mutnome i nije im u interesu da se ljudi informiraju oko ovih tema i dođu do istine. Podržimo stoga ovaj hvale vrijedan projekt kupnjom knjige (ako ste u mogućnosti) ili pogledajte film Što je Žena? koji će vas još detaljnije informirati o kritičkom pogledu na transrodnost.