Suočeni s brojim životnim patnjama, napose kroz rano djetinjstvo mnogi se ljudi bore s krivom slikom Boga ili vjeruju u Boga koji je sve samo ne dobar. Ako već i vjeruju da je Bog dobar i da voli čovjeka, teško im je vjerovati da bi baš njih mogao konkretno ljubiti. Koji je lijek za to?
U Ivanovom evanđelju čitamo :
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
I zaista, Boga nitko nikada ne vidje. Mi ne možemo znati o tome kakav je Bog bez da nam to sam Bog priopći. To govori logika stvari. Ja mogu nešto misliti o nekome, biti uvjeren da je to istina i biti u zabludi – jer ne znam pravo stanje stvari.
“On ga obznani”
A kako ga je obznanio? Svojim riječima i djelima. Ali – kako konkretno?
Možda u tome da nam je rekao da Boga možemo zvati Ocem. Čak je otišao toliko daleko da je rekao da nikoga drugoga ne zovemo ocem, doli onoga koji je Otac.
Možda u svojoj poruci da nije došao biti služen, nego služiti. Možda u tome, na tom tragu, da je on taj koji je oprao noge svojim učenicima, a ne obratno.
Možda u tome da nije rekao Budi dobar i svet, pa ćemo se onda družiti, već radije Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Možda je pokazao koliko mu je stalo do čovjeka kroz sva ona izliječenja od raznih bolesti, kojih je bilo mnogo.
Možda je pokazao da mu je stalo do čovjeka u toj mjeri da je i zaplakao pred Lazarovim grobom i pokazao nam da Bog nije netko tko je hladan, strog i krut, već prepun sućuti i ljubavi.
Možda je najradikalnije pokazao kakav je zapravo Bog – viseći na križu. U svoj agoniji koju je doživio, a koju ne možemo niti zamisliti, nije proklinjao, vikao ili rekao Gorjet ćete u paklu, već radije – Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.
Bog je ljubav
Znam kako je to boriti se sa krivom slikom Boga. Prošao sam kroz to iskustvo, zbog čega se usuđujem ovo i pisati. Ostala mi je upečatljiva rečenica jednog svećenika koji mi je uvijek nastojao posredovati sliku Boga Oca jednostavnim riječima – “Slušaj me, Bog je normalan“.
Spomenuo sam samo neke dijelove Sv. Pisma u želji da te potaknem da se ne zadržiš na svojim emocijama i neugodnim iskustvima, već da se usudiš iskoračiti i povjerovati Evanđelju. Zašto? Jer uistinu, Bog je tako ljubio svijet, te je dao svog Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.