Na samom početku emisije, gost nam je objasnio što je to devijantna ljubav.

Želeći približiti taj pojam kroz primjere, naveo je “prijateljski razvod”, te objasnio da se ovdje radi o kontradikciji. “Da je bio prijateljski, ne bi bio razvod”, istaknuo je. “Razvod je poraz ljubavi. Volim svoju ženu bez obzira ako sam danas ljut na nju.”

“Autentični prafenomeni prouzročuju u čovjeku autentično življenje. Radost se ne proizvodi silom, za razliku od veselja, koje nije duhovni čin.”

Komunikacija srca

Ljubav se između ostalog ostvaruje i kroz komunikaciju. No, ne onu verbalnu, istaknuo je naš sugovornik. “Dijete osjeća ili ne osjeća da je voljeno. Ako je nevoljeno, možete mu glumiti što god hoćete, ali nećete ga uvjeriti da je voljeno, osim što ćete stvoriti zbrku u njegovoj glavi i srcu.”

Tako na tom tragu djeci se može govoriti da je stvaranje roditeljske karijere “zbog njih”.

Želeći približiti taj pojam kroz primjere, naveo je ‘prijateljski razvod’, te objasnio da se ovdje radi o kontradikciji. Da je bio prijateljski, ne bi bio razvod

“Ljubav je osjećaj da samo po drugome postižem sebe, relacija po kojoj znam da ne vrijedim ništa bez čovjeka kojeg volim. Prije 18 godina znao sam da prestajem “ja” i da postajemo “mi”.”

“Ne ženim se zbog manjka jer mi netko treba, nego jer znam da nešto mogu dati.” “Ljubav je uvijek bez interesa i strastveno čezne za dobrom onim kojeg voli, nemam koristi od toga, ali sam sretan što je drugi sretan.”

Ima li nešto važnije od ljubavi?

“Živimo u civilizaciji gdje je bonton važniji od ljubavi, a dojam od osobe koji ga ostavlja. Korijenski se učimo lagati od djetinjstva, zahtijevamo od djece da budu ono što mi očekujemo da budu, ne puštamo ih da budu ono što jesu.”

Radost se ne proizvodi silom, za razliku od veselja, koje nije duhovni čin.

“Kada sam dobio svoje tri kćeri, svaki puta sam osjetio zrnce one radosti za koju vjerujem da osjeća i moj Stvoritelj kad stvara”.

Na postavljeno pitanje o tome da se mnogi roditelji žale kako su im djeca izvor patnje, gosp. Iličić je istaknuo: “Koje dijete može biti izvor patnje svojem roditelju? Ako želiš dobro djetetu, voli njegovog roditelja. Ako ljubav nije autentična, sve se u odnosu prema djetetu glumi, kasnije i to dijete završi u psihičkim smetnjama”.

Živimo u civilizaciji gdje je bonton važniji od ljubavi, a dojam od osobe koji ga ostavlja. Korijenski se učimo lagati od djetinjstva, zahtijevamo od djece da budu ono što mi očekujemo da budu, ne puštamo ih da budu ono što jesu.

“Nema ništa prirodnije za svoje dijete nego da vidi svoje roditelje kako se vole.”

Svi imamo predispozicije za devijantnu ljubav

“Podcijenili smo sv. Pismo i nemamo poštovanje prema toj knjizi kao knjizi života. Davno sam shvatio da bih postao normalnim, mora postojati referentna točka. To je Krist – on je egzistencija koja je ljubav. Korigiram se prema onome koji je rekao “Ljubite oni druge kao što sam ja ljubio vas”.

Dijete osjeća ili ne osjeća da je voljeno. Ako je nevoljeno, možete mu glumiti što god hoćete, ali nećete ga uvjeriti da je voljeno, osim što ćete stvoriti zbrku u njegovoj glavi i srcu.

“Iluzija da sam normalan ima korijen u činjenici da sam ja svoj bog, jer tada imam problem sa svima osim sa sobom.”

Djeca zbog toga i nemaju povjerenja u roditelje, a najveći znak manjka autentičnosti je manjak ljubavi. “Radost prestaje tamo gdje je ljubav uvenula.”

Kako pomoći djeci?

“Da je na svijetu petero djece, bavio bih se s petero djece, no na svijetu su milijuni djece kojima se glumi da im je stalo do njih – ili se ne glumi.”

Nema ništa prirodnije za svoje dijete nego da vidi svoje roditelje kako se vole.

“Ako svatko od nas u svom malom svemiru počne voljeti djecu, imat ćemo djecu koja se ne boje reći ono što to misle.”

“Kucao bih svojim curama na vrata i pitao imaju li vremena za mene iako su imale 2 godine. Zašto? Jer sam poštivao njihov prostor i njihovo vrijeme.”