Vlč. Bruno Diklić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije na poslijediplomskom studiju crkvene glazbe u Rimu predvodio je misu srijedom 27. rujna 2023. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor, a pjevanje su animirali članovi župnog zbora Svetit Josip pod ravnanjem s. Blandine Rakarić KBLJ.
U prigodnoj homiliji vlč. Bruno je između ostalog kazao kako se mi kao vjernici možemo olako »naviknuti« na Boga i na prakticiranje vjere čak do te razine da više ne primjećujemo ljepotu i snagu kršćanstva. Možemo se naviknuti i na grijeh, suživjeti se s njime, dopustiti si da on postane dio nas, naša navika do te razine da ga više ni ne smatramo grijehom.
Vjerujmo u Boga “iznenađenja”
Ipak, naša kršćanska vjera nije i ne smije biti tek stvar navike, nekakav uhodani obrazac ponašanja, dosadna i ravnodušna. Vjerujemo u Boga koji sve čini novo, kako će papa Franjo reći: “Naš Bog je Bog koji stvara novost, jer je Bog iznenađenja.”
Stoga smo došli večeras u ovo drago svetište hrvatskoga naroda kako bismo pod okriljem sv. Josipa ponovno otkrili ljepotu naše vjere, njezinu novost i mladost koja nikada ne stari te kako bismo svoje živote otrgnuli navici grijeha i zaboravu Boga. To je istina naše vjere: kad mi zaboravljamo na Boga, on vjeran ostaje. Grijeh nikako ne može uništiti Božju naklonost i ljubav prema čovjeku. Bog je vjeran svojim obećanjima i ne zaboravlja ih.
Naš Bog je Bog koji stvara novost, jer je Bog iznenađenja.
Pobožnost sv. Josipu pomogla je sv. Vinku Paulskom čije spomendan danas slavimo da shvati kako nije dovoljno samo »ne zaboravljati« već je potrebno i konkretno djelovati! Eto nam dviju poruka današnjega slavlja. Ne smijemo zaboraviti Božja silna djela u našim životima! Uvijek iznova obnavljajmo u sebi spomen na njih i od njih crpimo snagu za život.
Ne smijemo zaboraviti Božja silna djela u našim životima! Uvijek iznova obnavljajmo u sebi spomen na njih i od njih crpimo snagu za život.
Ali ojačani tim iskustvom i mi sami trebamo postati Božji suradnici kako bi po nama svijet iskusio Božju brigu i dobrotu, odnosno istinu da Bog ne zaboravlja čovjeka. Neka nam na tom putu zagovornicima budu sv. Vinko Paulski, ali i sv. Josip, kojega večeras zazivam zajedno s Vinkovim duhovnim kćerima i našim hrvatskim redovnicama iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog: s. Bernardinom Franjkom Horvat, koja je napisala stihove i s. Marijom Tarzicijom Fosić, koja ih je uglazbila, a riječ je o pjesmi Zdravo, sveti Josipe:
Kad se život ugasi, kad nas tmina pokrije,
luč upali milosti, da nam slavu otkrije.
U tim teškim borbama budi, oče, kraj nas,
jaki sveti Josipe, moli Boga nas!
To je istina naše vjere: kad mi zaboravljamo na Boga, on vjeran ostaje. Grijeh nikako ne može uništiti Božju naklonost i ljubav prema čovjeku.
Obzirom da vlč. Bruno studira crkvenu glazbu te je na trećoj godini studija obećao da će u narednom vremenu rado skladati misu u čast svetog Josipa, a najkasnije do 2027. godine kada ćemo slaviti 340. obljetnicu izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske.