“Drago mi je da se ovo Izvješće predstavilo u Hrvatskome saboru”, zaključio je na kraju domaćin Okruglog stola hrvatski zastupnik Stjepo Nikola Bartulica koji je kao moderator skupa, uvodeći u izlaganja istaknuo: DORH po ovom pitanju ne poduzima ništa, a bilo bi dobro i da glavna državna odvjetnica pročita ovo izvješće jer iz prakse vidimo da DORH ne poduzima gotovo ništa protiv ovih pojava.

“Mislim da se u Hrvatskoj, nažalost, stvara narativ u medijskome prostoru da su samo određene skupine, ranjive skupine – recimo tako, žrtve diskriminacije i netrpeljivosti. Mislim da iskustvo govori, ili jednu drugu sliku prezentira, pa mislim da trebamo ustrajno raditi na tome da i pripadnici većinskog naroda, ili većinske vjere u Hrvatskoj – katoličke vjere – isto mogu biti žrtva napada i slično vezano s time”, rekao je Bartulica. Prva je o izvješću govorila izvršna direktorica Udruge ‘U ime obitelji’ dr. Željka Markić. Rekla je da u društvu postoji sustavna diskriminacija, također da je u tijeku pisanje izvještaja za ovu tekuću godinu, a iduće godine će objaviti Izvještaj i za susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Postavivši pitanje ‘zašto je Izvješće za sve važno’, a ne samo za katolike, bez obzira na svjetonazor, Markić je ustvrdila kako je pravo na slobodu vjeroispovijesti – temeljno pravo u svakom demokratskom sustavu: “Svi totalitarni sustavi ljudima oduzimaju pravo na slobodu vjeroispovijesti. Oduzimanje tog prava nije samo pitanje toga da totalitarni režimi ne vole ljude koji iznad svake vlasti stavljaju Boga, i imaju vlast iznad vlasti, utemeljena je i na tome što savijanje ljudi, prisila ljudi da ne žive u skladu sa svojim vrijednostima, dovodi postupno do njihove potpune subordinacije sustavu koji ih nastoji oprimirati.” Upozorila je i da je isti narativ o Crkvi prisutan danas u glavnostrujaškom medijskom krugu kao i za vrijeme suđenja kardinalu Alojziju Stepincu.

Suradnik u pisanju izvještaja Jakov Blagojević iznio je glavne naglaske njihovog istraživanja, pojasnivši da su ga pisali po uzoru na druge neke međunarodne institucije i njihovu metodologiju, poput Zaklade papinskoga prava ‘Pomoć Crkvi u nevolji’. Blagojević je isto tako osvijestio da pet velikih institucija kod nas za ovaj isti rad zaštite ljudskih prava iz državnog proračuna primaju zajedno 280 milijuna kuna.

Govorio je i kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić kojemu je tijekom čitanja Izvješća pala na pamet misao da kada bi smo u njemu riječ ‘katolik’ ili ‘Katolička crkva’ zamijenili nekom drugom riječju, na primjer nacionalnom oznakom ili spolnom oznakom ili nečim sličnim, dobili bi takvo izvješće od kojeg bi vrištala cijela država jedno mjesec dana kontinuirano.

“Republika Hrvatska bi pala u nesvijest što se radi tim manjinskim skupinama, zapravo tim ljudima, jadnima, koji su napadani. Međutim, kad vidite da se to radi katolicima i Katoličkoj crkvi onda nikome ništa. Nadamo se da će se – nakon ovakvih izvješća, nakon ovakvih okupljanja i ovakvih razmišljanja – trend promijeniti”, rekao je Pavičić.

Politolog dr. sc. Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta smatra da današnja politička paradigma koja prevladava ima, zapravo, jasnu raspodjelu tko može biti ugnjetavan i tko je taj koji ugnjetava. Tu su katolici u vrlo nepovoljnom položaju, a ta paradigma polako preuzima definitivno i neke hrvatske institucije koje bi se trebale baviti pravom i zaštitom određenih društvenih skupina, poput pravobraniteljica i različitih drugih institucija. Tu vidite da se u javnom diskursu nameće kako postoje neke društvene skupine koje jesu diskriminirane, a katolici zapravo nisu dominantno dio tih skupina koje su najugnjetavanije i najdiskriminiranije u Hrvatskoj, rekao je Žižić.

“Ovo izvješće zapravo pokazuje da je to sasvim netočno. Samim tim ako je netko društveno najbrojniji – to ne znači da kontrolira i dominantnu političku paradigmu, pojasnio je nadalje ovaj politolog, dok je demograf prof. dr. sc. Nenad Pokos s Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i u ovoj prilici objasnio zbrku oko broja katolika koja je nastala nakon ‘Popisa stanovništva iz 2021. godine’. Tada je, naime, utvrđeno da je katolika manje za 4, 6 %, odnosno da ih je 79 %, i to zbog u obrascima dodatne stavke ‘Vjerske zajednice’, te neznanja i nedovoljne obučenosti popisivača s obzirom na tu novost, a koja je sakrila oko 4,6 posto katolika u konačnom najnovijem Popisu stanovništva Hrvatske.

“Dvije godine nakon provedenog popisa stanovništva i godinu dana nakon objave konačnog popisa mi još uvijek ne znamo koliki je broj i udio katolika u ukupnom stanovništvu. Prema službenim podacima on iznosi 79%. Međutim, taj podatak je nerealan i neprecizan zbog toga jer je oko 180.000 pripadnika Katoličke crkve svrstano među ‘Ostale kršćane’ ili među ‘Ostale religije, svjetonazore i pokrete’”, rekao je Pokos dalje pojašnjavajući:

Po jednome neslužbenom podatku koji je izašao iz kuće Državnog zavoda za statistiku udio katolika ne iznosi 79% nego 83, 6%. Ono što je također veoma nepovoljno je da je službeni podatak ‘79% katolika u Hrvatskoj’ otišao u sve međunarodne statističke urede i kuće i da svi, dakle, koji se bave tom tematikom barataju udjelom od 79% što bi iznosilo čak smanjenje od 17, 3% u odnosnu na Popis stanovništva iz 2011, godine, a ponavljam to je također nerealan i neprecizan podatak, ustvrdio je Pokos.

‘Izvješće o netrpeljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2021. i 2022. godini’ ima 180 stranica i brojne reference. Bit će dostupan u digitalnom izdanju, a pokušat će ga objaviti i u tiskanom izdanju, najavili su iz Udruge ‘U ime obitelji’. Raspravu je pratilo i više zastupnika, te pozvani gosti među kojima je u ime Hrvatske biskupske konferencije bio nazočan Zvonimir Ancić, glasnogovornik HBK-a. Niže se nalazi dvosatna YouTube snimka Okrugloga stola.

Ovo Izvješće, naime, potvrđuje fenomen zabilježen u prvom Izvješću za 2020. godinu: da je najveća vjerska zajednica u Hrvatskoj, katolička, izložena sustavnim napadima iz mržnje, blaćenju i diskriminaciji kakvi se u svjetskim okvirima obično mogu zabilježiti za tzv. manjinske vjerske zajednice. Brojni dokazi u Izvješću koje iznose pokazuju da su hrvatski građani koji se izjašnjavaju katolicima izloženi sustavnom vrijeđanju, omalovažavanju te širenju neistina o Crkvi kojoj pripadaju – a da pri tom institucije odgovorne za zaštitu ljudskih prava takve pojave niti dokumentiraju niti na njih reagiraju na odgovarajući način.

U tom Izvješću su popisani dostupni, javni pisani, verbalni i fizički napadi bilo na vjernike bilo na Katoličku Crkvu kao instituciju, kao i slučajevi devastacija i oskvrnuća katoličkih crkava i objekata u vlasništvu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.