Povijest hrvatskih milosrdnica započinje 5. rujna 1845. godine, kada je na poziv zagrebačkog biskupa Jurja Haulika iz austrijskog Tirola stiglo u Zagreb šest sestara, da bi kao učiteljice preuzele rad u zagrebačkim katoličkim školama i kao bolničarke u bolnicama koje se planiralo osnovati. Biskup Haulik dao je prethodno za sestre sagraditi crkvu i samostan u kojemu i iz kojega su mogle vršiti svoj apostolat služenja bližnjemu u duhu kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze de Marillac, prenosi portal Milosrdnice.hr.

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih. S vremenom proširuju svoju osnovnu djelatnost radom u raznim crkvenim ustanovama, posebno na župama, gdje katehiziraju djecu i mlade, te brinu o ljepoti liturgijskih slavlja. Danas one i na razne druge načine  izlaze u susret potrebama Crkve i suvremenog čovjeka, uvijek osjetljive na potrebe onih koji su najsiromašniji.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2022.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 583 sestre, u 77 zajednica, u 11 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb

Na dan svog osnutka, 8. prosinca 1932. godine, Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb, svoj plodan apostolat vršila je na razne načine: u prosvjetno-odgojnim radom na svim razinama (u školama, obdaništima, dječjim domovima i sirotištima), zdravstveno-karitativnim radom (u bolnicama, domovima za starije i nemoćne te ostalim socijalnim ustanovama), raznim djelatnostima unutar redovničke zajednice.

Nakon Drugog svjetskog rata život redovničkih zajednica poprima sasvim drugo lice. Oduzete su im brojne škole i odgojne ustanove te velik dio imovine pa je sestrama bilo potpuno onemogućeno prosvjetno-odgojno djelovanje. Mnoge su tada ostale bez posla, mnoge su morale svoje redovničko odijelo zamijeniti građanskim i zaposliti se u državnim ustanovama ili se uključiti u župski apostoplat: katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja, uređivanje crkve i vođenje kućanstva svećenicima i redovnicima.

Iako je politička situacija bila vrlo nepovoljna, ipak je na brojne molbe roditelja godine 1975. otvoren u Kući matici u Zagrebu dječji vrtić. Djelovao je ilegalno, tj. bez odobrenja državnih vlasti, sve do godine 1995. Danas je zakonski registriran kao Dječji vrtić „Sveti Vinko“ i sestre se brinu za preko stotinu djece. Zahvaljujući novim društvenim i političkim prilikama, godine 1995. Družba obnavlja i svoju prosvjetnu djelatnost i otvara u Zagrebu Žensku opću gimnaziju s pravom javnosti. Škola danas ima oko 320 učenica. Provincija je, zahvaljujući dobrom Bogu i dobroti ljudi posebno njemačkom karitasu Renovabis, 13. listopada 2007. godine otvorila Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica.

Danas sestre rade u bolnicama i domovima za starije i nemoćne u domovini i inozemstvu, poučavaju djecu vjerskim istinama u školama i na župama, rade u raznim crkvenim ustanovama.

Tražeći nove oblike milosrdničkog djelovanja u duhu svetog Vinka i potrebama vremena, Vrhovna uprava Družbe i Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb prepustila je veliko imanje i dvorac u Lovrečini kod Vrbovca na raspolaganje bivšim ovisnicima u zajednici Cenacolo. U zagrebačkom samostanu u Frankopanskoj ulici, u našem Duhovno-kulturnom centru Marijin dvor, Lužnica, te po brojnim župama, sestre nastoje organizirati susrete djevojaka, kako bi im kroz molitvu i meditaciju pomogle odabrati pravi životni put.

Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb, prema statistici 2022. godine, ima 203 sestre s doživotnim zavjetima. Djeluje na području Zagrebačke i Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške, Varaždinske, Bjelovarske i Sisačke biskupije, te izvan granica Hrvatske – u Bugarskoj, Njemačkoj, Kanadi, te na Salomonskim Otocima.

Provincija Navještenja Gospodinova – Split

Ova Družbina provincija osnovana je 1932. godine. Sestre dolaze u Dalmaciju davno prije osnutka Provincije: u Zadar 1874. godine., u Split 1875., u Dubrovnik 1878., a poslije i u druga dalmatinska mjesta i gradove. Na tim su prostorima sestre najprije radile po bolnicama, ubožnicama i sličnim socijalnim ustanovama, potom u raznim crkvenim ustanovama, te u školama, zabavištima i obdaništima. Stanovale su u ustanovama gdje su i djelovale, jer su svoj samostan imale samo u Sinju i od 1907. u Splitu.

Provincija je rasla brojem svojih članova i svojih samostana sve do početka Drugoga svjetskog rata. Tada se na tijelu Provincije otvaraju bolne rane. Ratni je vihor neke sestre pokosio i zameo im svaki trag, neke su napustile Družbu, a mnoge su se pod prijetnjom smrti morale na neodređeno vrijeme smjestiti kod svojih obitelji. K tome, komunistička je vlast počela oduzimati samostanska dobra i zabranila je sestrama bilo kakvo prosvjetno-odgojno djelovanje. Otkazi su slijedili jedan za drugim. Iz bolnica u Južnoj Hrvatskoj u poratnim je godinama otpušteno gotovo stotinu sestara. Ti su otkazi povlačili za sobom i oduzimanje prava sestrama na bolnički stan, a Provincijalna kuća u Splitu nije ih, nažalost, mogla sve udomiti. U tim i takvim prilikama neke su sestre, a po uputama crkvenih vlasti, prihvatile građansko odijelo i nastavile raditi u bolnicama, a stanovale su po privatnim stanovima. Druge su se pak uključile u župski apostolat kao voditeljice crkvenih zborova ili domaćice u župnim stanovima, samostanima redovnika i drugim crkvenim ustanovama. Prihvaćale su rado i dvorbu bolesnika po kućama gdje god je to bilo moguće. Tako su i u tim teškim vremenima pronalazile načina za iskazivanje milosrdne ljubavi potrebnima.

Stvaranjem nove države Hrvatske, demokratska vlast omogućila je sestrama nesmetano djelovanje u karizmi Družbe. Mogu ponovo nositi redovničko odijelo na svim mjestima svog djelovanja. Vraćena im je i mogućnost da u školama poučavaju djecu i mlade vjerskim istinama. Osobitom se ljubavlju, u tri vlastita dječja vrtića: u Kaštel Starome, Sinju i Zadru, posvećuju odgoju najmlađih nastojeći usaditi u njihova srca zdrav kršćanski duh i pripremati ih da budu graditelji civilizacije ljubavi.

Prema statistici 2022. godine Provincija ima 159 sestara s doživotnim zavjetima i 2 sestre s privremenim zavjetima. Djeluje na području Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije, te Šibenske, Hvarske i Dubrovačke biskupije. Izvan granica Hrvatske djeluju u Crnoj Gori, Kanadi i na Salomonskim Otocima.

Provincija Majke Dobrog Savjeta – Rijeka

Sestre milosrdnice došle su u Rijeku 1858. godine. Nastanile su se u gradskoj bolnici i tu su osnovale svoju redovničku zajednicu. U tom primorskom kraju, u skladu sa svrhom Družbe, započele su služiti bližnjima vršenjem duhovnih i tjelesnih djela milosrđa u bolnicama, sanatorijima, sirotištima

Političke prilike nisu ih štedjele. Nakon Prvog svjetskog rata, kada su ovi krajevi bili pod talijanskom vlašću, sestre su u bolnici naišle na velike poteškoće, jer se Vrhovna uprava Družbe nalazila izvan Italije. Zbog toga je, da bi sestre mogle nastaviti svoje milosrdničko djelovanje, 3. siječnja 1932. godine osnovana provincija sa sjedištem u Rijeci i stavljena pod zaštitu Majke Dobrog Savjeta.

Nakon Drugoga svjetskog rata djelovanje sestara u bolnicama svedeno je na najmanju moguću mjeru, ali se otvorilo novo polje rada – apostolat po župama: katehizacija, vođenje crkvenog pjevanja, vođenje domaćinstava na župama. Također, započinju djelovati u domovima za starije i nemoćne. Godine 1985. godine sestre proširuju svoje socijalno-karitativno djelovanje preuzimanjem službe u Caritasu Riječke nadbiskupije, a od 1994. vode Dom „Sveta Ana“ za žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja. Za vrijeme Domovinskog rata sestre su ulagale velike napore kako bi pružile pomoć i podršku najpotrebitijima, a u to vrijeme i mnogim prognanicima i izbjeglicama. Na molbu roditelja, koji su željeli upravo njima povjeriti na odgoj i čuvanje svoju djecu, otvorile su 1987. godine dječji vrtić u Rijeci, a 1998. i u Praputnjaku. Sestre od 1991. djeluju i u školama, a prepoznatljive su po svom radu sa siromasima i beskućnicima, napose u Kući utočišta u Rijeci, tj u Depaul Hrvatska.

Prema statistici 2022. godine Provincija ima 65 sestara s doživotnim zavjetima i 1 sestru s privremenim zavjetima. Djeluje na području Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske, Krčke i Gospićko-senjske biskupije.