U uvodu u misno slavlje biskup Šaško izrazio je radost što ima priliku ponovno pohoditi tu župu te krstiti sedmo dijete obitelji Jengić. Prenosim blizinu i molitvu našeg zagrebačkog nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše te čestitku na kršćanskoj spremnosti za suradnju s Bogom, na prepoznavanju i prihvaćanju otajstva, dara i smisla života.

Na početku homilije biskup Šaško rekao je kako smo naviknuti na Isusa koji govori o poljima, poslovima, sjetvi i žetvi, a posebno o vinogradu. To mu je očito jedna od najdražih slika, draga do te mjere da sama sebe naziva, definira trsom, a nas lozama, da bi objavio Božji plan sa svijetom, svojim vinogradom, upućujući na obećanje radosti, berbu ispunjenu plodovima i slavljem.

U ovome zajedništvu vjere, u obiteljskome ozračju župe, vrijedi primijetiti nekoliko naglasaka iz evanđelja. Prvo, nije nevažno da Gospodar čak pet puta, od zore do sumraka, izlazi tražiti radnike. Očito da mu motiv nije samo rad. Domaćin nije toliko neupućen da ne bi znao koliko mu je radnika potrebno. Posrijedi je nešto drugo. Koliko god volio vinograd, više od brige za vinograd, njemu je stalo do ljudi: Zašto ovdje stojite vazdan besposleni? Tu ste  – ne radeći ništa. Gospodar zna da rad pripada otajstvu čovjekova postojanja, življenja i dostojanstva.

Naša je zapadna civilizacija, a u njoj i naša hrvatska domovina u poteškoćama svaki put kada ne želimo prepoznati čudo ljubavi, čudo Božjega dara. A ne treba ići daleko. Danas nam to omogućuje obitelj Jengić, njihova djeca i ova vaša župa u kojoj treperi život. U ovome slavlju krštenja ponovno snažnije otkrivamo tko smo kao kršćani, kakvima nas Bog čini. Postajemo braća i sestre, oblikovani kao nova stvorenja Boga dobrote. Svaki je život darovanost, proizlazi iz Božje ruke. Radujemo se ovoj djeci i zahvaljujemo roditeljima Ivanu i Tomislavi što su prihvatili Božji poziv da budu roditelji. I dalje molimo za njih snagu u ovoj zajednici koja raste samo iz prihvaćanja Božje ljubavi.

Krštenik će nositi ime Toma. Sigurno da obitelj ima razloga zbog kojih su zaželjeli da baš to ime obilježi život njihova sedmog djeteta. Mi kršćani odmah pomislimo na apostola Tomu. Dragocjeno je svjedočanstvo Tome apostola. Očito je da je njemu bilo teško prihvatiti da je Isus razapet i da više nije s njima.

Na kraju svoje homilije biskup Šaško zaključio je da je danas pred nama i s nama novo Božje čudo kojemu se radujemo i zahvalni za ovo dijete i njegovu obitelj i mi s Tomom ponavljamo: Gospodin moj i Bog moj!

Na kraju mise vjernici su izmolili zavjetnu molitvu Gospi Stenjevečkoj, te se župnik preč. Vjekoslav Meštrić zahvalio biskupu na poticajnim i jezgrovitim riječima ohrabrenja koje je uputio.