Na Petrovo pitanje – “Gospodine, ako moj brat sagriješi protiv mene, koliko puta mu trebam oprostiti?” , možemo odgovoriti tako da se stavimo se na mjesto tog brata. Koliko često bi i mi sami htjeli da nam se oprosti?

Biti potreban oprosta

Isus želi naučiti Petra da oprašta. Gospodin je već otkrio Petru da “što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu”. 

Koliko često bi i mi sami htjeli da nam se oprosti?

U molitvi Očenaša molimo: “Kao što mi otpuštamo dužnicima našim...” Nemoguće je razumjeti Očevu ljubav, nemoguće je biti dionikom Očeve ljubavi, osim ako se ne obvežemo da ćemo opraštati.  Inzistirajući na oprostu, Isus nas pušta k sebi.

Papa Benedikt XVI. to je objasnio ovako: “Vjera ima za cilj navesti čovjeka da prepozna da je on biće koje sebe može pronaći samo u primanju i prijenosu oprosta”, prenosi Aleteia.

Promjena u onome koji oprašta

Zašto dolazi do tako dramatične promjene u čovjeku koji je oprostio drugome? Već spomenuti Benedikt XVI. ističe da je “oprost obnova istine, obnova bića.” A taj novi život u istini, ta obnova bića je nešto opipljivo – jer možemo vidjeti i osjetiti. Ako nam u životu nedostaje ta “obnova”, to može biti zato što ne opraštamo dovoljno.

Vjera ima za cilj navesti čovjeka da prepozna da je on biće koje sebe može pronaći samo u primanju i prijenosu oprosta.

Ali jasna je i činjenica da možemo oprostiti drugima, čak i ako ne “osjećamo” oprost prema uvreditelju, jer moć da oprostimo ne dolazi od nas – ona je dana.

„Milosrđe je jedina sila koja se može suočiti sa zlom i ne ustuknuti, jer ono poznaje moć koja je jača od zla“, istaknuo je dominikanac o. Simon Tugwell. “Ljubav u našem slomljenom svijetu ne može biti ništa drugo nego oprost” nadodao je.

Obnova u istini čini nas hrabrima. “Preduvjet za oprost je hrabrost koja izvire iz dubokog osjećaja intimne sigurnosti. Pravi oprostitelj zapravo je jači od uplašenog mrzitelja”, znao je govoriti  Romano Guardini.

Preduvjet za oprost je hrabrost koja izvire iz dubokog osjećaja intimne sigurnosti. Pravi oprostitelj zapravo je jači od uplašenog mrzitelja.

Onaj koji oprašta najveći je “svjetski realist”. Jer onaj koji oprašta priznaje svoj grijeh, shvaća da treba oproštenje koje ne zaslužuje, duboko je zahvalan za milost koju prima i živi poslušan toj milosti, suočavajući se s nepravdom, okrutnošću i prijevarom svijeta –  oprostom.