Postoji li uopće netko tko posjeduje ispravnu sliku o Bogu u potpunosti? I – kako uopće možemo znati kakav je Bog?

U korijenu svake skrupuloznosti stoji iskrivljena slika o Bogu. A u korijenu svake iskrivljene slike o Bogu stoji „defektna ljubav”.

Bog kao nešto “negativno”

Činjenica je da je riječ „Bog” prilično ranjena i ispljuvana riječ. Sam Martin Bubber, poznati filozof o tome je govorio na način da je pojam Boga, koji bi trebao biti najčišći, uprljan i spušten na razinu zemlje gdje ga se kupalo u blatu, prašini i krvi.

Mnogima koji nemaju ugodno sjećanje na svoje djetinjstvo, međusobni odnos roditelja, a onda i odnos roditelja prema njima kao djeci izraz „Bog” izaziva muku i tjeskobu. Taj izraz sa sobom povlači prizvuk nečeg negativnog, hladnog i bešćutnog – baš kao što je i bilo njihovo (ili naše) djetinjstvo.

U korijenu svake skrupuloznosti stoji iskrivljena slika o Bogu. A u korijenu svake iskrivljene slike o Bogu stoji ‘defektna ljubav’.

I paradoksalno, u tome ima nešto pozitivno. Pozitivno je to što to nije istina. Bog nije bešćutan. Pozitivno je to što je riječ o najobičnijoj karikaturi. Sliku Boga koji je tiranin i ja sam odbacujem. I ne samo to, uvjeren sam – kada bi Bog bio takav, prvi bih se protiv njega borio.

Činjenica je da je riječ ‘Bog’ prilično ranjena i ispljuvana riječ.

Zato i pokušavam reći: Bog nije diktator sa sijedom bradicom koji po cijele dane sjedi i naređuje. A kako to možemo znati?

Lijek za iskrivljenu sliku

„Suvremeni će čovjek radije slušati svjedoke nego učitelje, a učitelje će slušati samo ako su svjedoci”, riječi su sv. pape Pavla VI.

Stoga, o lijeku za ovu bolest mogu govoriti ne znanstveno, nego iz vlastitog iskustva. Moj govor nije univerzalan. Neće vrijediti za svakoga. Ali želim barem nekome prenijeti svoje iskustvo. A moje iskustvo u ispravljanju slike o Bogu povezano je s Isusom iz Nazareta.

Taj Isus iz Nazareta me oduševljavao (a to radi i danas) u svojoj jednostavnosti i poniznosti. U pranju nogu svojim učenicima. U opraštanju mnogih grijeha velikim grešnicima. U izjavama poput ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. U okretanju drugog obraza kada bih ga ja svojim djelima uvrijedio. U praštanju sedamdeset puta sedam. U dopuštanju toga da je u redu biti slab, da ne moram biti savršen.

Prava i autentična slika Boga na tom tragu krije se u onim epitetima koji su se pridijevali Isusu – prijatelj carinika i grešnika.

Vratit ću se na govor o Nazarećaninu. Do tada, volio bih podsjetiti na klasične filozofske temelje koji mogu posredovati autentičnu sliku Boga.

Antička filozofija od najranijih vremena naučava da „obzirom da i ja postojim – mora postojati nešto prije mene”. Kako znamo? Jer si nitko sam ne može darovati život. Nitko samome sebi nije rekao „od danas postojiš, živi”. Egzistencija je darovana svakome od nas, a ako je darovana, znači da ju je netko darovao.

Filozofija govori da to nešto što postoji, stvara i daruje egzistenciju mora postojati samo po sebi, a to znači da nikada nije postojalo „ništa”.

Prava i autentična slika Boga na tom tragu krije se u onim epitetima koji su se pridjevali Isusu – prijatelj carinika i grešnika.

Nadalje, to što postoji mora biti jedno. Sama logika govori da u korijenu svega što postoji ne može biti drugo nego nešto – ili bolje – netko tko je „jedan”.

Osim toga, to jedno mora biti apsolutno dobro. Ako bi u sebi sadržavao i primjesu negativnog ili zla, više ne bi bio dobar. Dakle, to nešto, u korijenu svega postojanja treba biti apsolutno savršeno, apsolutno dobro.

To jedno i dobro treba sadržavati i atribute istine i ljepote. Vrijedi isto što vrijedi i za pojam dobroga. Ako u sebi sadrži primjesu laži, neistine – ne može stvarati, ne može biti u korijenu sve zbilje.

Što se ovdje nameće kao zaključak? Osobine možemo pripisati jedino osobi, a budući da je tako, ovdje odlazimo korak dalje od filozofije, jer nije riječ o „nečemu”, nego o „Nekome.”

Taj „Netko” nije nitko drugi doli Isus iz Nazareta, jedan, dobar, istinit i lijep. O tome nam svjedoči Evanđelje i tradicija Crkve. Milosrdan je, blag, pun sućuti i stalo mu je do čovjeka. Na kraju krajeva, umro je baš za čovjeka – za konkretnog čovjeka, za tebe i mene.

„Postoji Netko tko te ljubi, simpatizira i tko je htio da ti postojiš”, reći će na tom tragu prof. Ivančić.

Što s ovime?

Smisao ovog članka nije davanje odgovora na teodicejska pitanja. Nemam odgovore na to. Odgovore na ta pitanja svatko osobno treba naći. Svatko je osobno pozvan otkriti smisao patnje. Ali – ako ne želim nuditi teodicejske odgovore, što želim s ovime?

‘Postoji Netko tko te ljubi, simpatizira i tko je htio da ti postojiš’, reći će na tom tragu prof. Ivančić

Spomenuo sam da u korijenu iskrivljene slike o Bogu stoji „defektna ljubav”. Mnogi nisu imali neki životni minimum potreban za normalan razvoj.

Taj minimum predstavlja složne roditelje, složnu obitelj. Nismo svi imali prilike vidjeti roditelje kako se vole, što je za jedno dijete nešto najprirodnije što postoji.

Taj  ‘Netko’ nije nitko drugi doli Isus iz Nazareta, jedan, dobar, istinit i lijep. O tome nam svjedoči Evanđelje i tradicija Crkve. Milosrdan je, blag, pun sućuti i stalo mu je do čovjeka. Na kraju krajeva, umro je baš za čovjeka – za konkretnog čovjeka, za tebe i mene.

No, tim više potrebno je govoriti o Bogu, tim više potreban nam je Bog i njegova ljubav. Ali, ukoliko je slika Boga iskrivljena, kako ću doći do te ljubavi ako moram bježati od Boga koji je „tiranin”?

I na kraju, ostaje ono jedno jedino pitanje bez kojega onaj koji se bori s iskrivljenom slikom o Bogu ne može shvatiti sliku Boga kakvu nam donosi Evanđelje. To pitanje glasi: „Želiš li ga upoznati?” Želiš li ga susresti?” I ako da, što činiš na tom tragu?

Jesi li već krenuo moliti? Jesi li krenuo vapiti? Ako nisi, hoćeš li?

I na kraju, ostaje ono jedno jedino pitanje bez kojega onaj koji se bori s iskrivljenom slikom o Bogu ne može shvatiti sliku Boga kakvu nam donosi Evanđelje. To pitanje glasi: „Želiš li ga upoznati?” Želiš li ga susresti?” I ako da, što činiš na tom tragu?

Ohrabri se i vidi kako psalmist ustrajno moli kada kaže: Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek’ mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!