Mons. Križić misu je predslavio u zajedništvu s kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem i župnikom vlč. Željkom Kutenom, a asistirao je bogoslov Karlo Špoljarić.

Na veliku radost svojoj obitelji ali i cijeloj župnoj zajednici Antonela, Annmarie i Lara došle su kao treće, četvrto i peto dijete u obitelji Špehar dok je Ema treće dijete u obitelji Kalić.

Biskup Zdenko u svojoj propovijedi spomenuvši se događaja u kojem sv. Petar pokušava odvratiti Isusa od Pashalnog Otajstva, a na što mu Isus oštro uzvraća, pojašnjava ljudsku prevrtljivost: „Evo što je čovjek: danas je blažen čineći dobro, a već sutra može postati proklet slijedeći savjete nečastivoga. Kako je tanka granica između dobra i zla. To samo govori kako čovjek stalno mora bdjeti nad sobom da ne bude prevaren i zaveden, i da ne krene nekim putem koji vodi u zlo. Zato apostol Pavao poručuje svima: „Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne“ (1Kor, 10-12).“

Nastavivši svoju propovijed biskup je vjernike uputio na Isusa kao jedini put spasenja i da samo On nudi put u kojem niti jedan život neće propasti. Taj put je davanje, umiranje sebi i sebičnosti. „Isus nudi put koji treba slijediti, a to je put kojim on ide: put davanja i darivanja svoga života za druge. Tu je veličina čovjeka i tu je jamstvo punine života. Zato Isus poziva svoje da budu spremni odreći se sebe, tj. odreći se svog egoizma i svojih interesa, ne živjeti samo za sebe, nego se znati darivati drugima i donositi im nešto radosti i utjehe. Takav život ne može propasti.“

Suprotno logici ovoga svijeta, Isus postavlja istinu „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga“, koju biskup pojašnjava da se odnosi na one koji traže komotnost, koji bježe od svega što je u životu naporno i što traži žrtvu. „Žrtvovati se za druge, za neke je ludost. Neki ni djecu ne žele imati jer se boje da zbog toga neće imati komotnosti i da će im djeca isprazniti novčanik. Takvi će umrijeti prazni i siromašni. Po Isusu darivanje života umnaža život i čini ga radosnim i ispunjenijim.“ Život proživljen u egoizmu je predviđen za grobnicu zaborava, život koji se ne daruje, koji iza sebe ne ostavlja tragove dobrote i velikodušnosti, on će biti prebrisan, on će nestati a ako slijedimo Isusov primjer darivanja, baštinit ćemo život vječni.

Zahvaljujemo Bogu za sve obitelji koje se ne boje života, nego vole život. Život će im za to uzvratiti.

Stara ruska izreka kaže: „Ne umire onaj tko za sobom ostavlja djecu“. Roditelji, na određen način, nastavljaju živjeti u svojoj djeci, govori biskup Zdenko, te svoju propovijed završava pohvalom i čestitkom roditeljima krštenika, osvrnuvši se na teškoću odgoja djece, posebno u ovim vremenima: „Zahvaljujemo Bogu za sve obitelji koje se ne boje života, nego vole život. Život će im za to uzvratiti. Ne trebaju se bojati. Crkva se danas raduje svojem novom članu jer po krštenju ovoga djeteta Crkva nam postaje i brojnija i svetija. Neka dragi Bog prati ove obitelji svojim blagoslovom i bude jamac budućnosti i sreće njihove djece. Neka ih čuva na životnom putu od zavodljivosti Zloga i učini ponosom svojim roditeljima, Crkvi i narodu. Amen.“