Danas je Sv. Katarina Sijenska, naučiteljica Crkve. Rođena je na Blagovijest 1347. godine, kao 25. dijete svojih roditelja. Iako zvuči nevjerojatno, podatak je ipak pouzdan. Već u 6. godini doživjela je mistično iskustvo, a često je i rado boravila u crkvi gdje je usrdno molila. S 15 godina, nakon smrti svoje sestre Bonaventure, odlučila je ući u mantelate, dominikanske trećoredice, kojih je u Sieni tada bilo stotinjak.

U 19. godini doživjela je mistične zaruke s Kristom, što joj je On potvrdio prstenom koji je samo ona vidjela na svojoj ruci. U jednom je viđenju dobila nalog od Krista da se posveti apostolatu. Ona je divan primjer mističarke i velike radnice koja je posljednjih deset godina života provela gotovo svo vrijeme na putovanjima u kojima je pomirivala zavađene. Uspjela je čak privoljeti papu Grgura XI. da se iz Avignona vrati u Rim, središte svoje biskupije. Bilo je to 1376. godine, kad se providonosno okončalo 70-godišnje sužanjstvo.

U rodnoj Sieni utemeljila je i samostan u kojemu, zbog svojih brojnih putovanja, gotovo nikad nije boravila. Oko nje su se okupljali učenici i sljedbenici kojima je tumačila svoja viđenja. Oni su joj pomagali teološkim tumačenjima, jer je među njima bilo i svećenika. Od tada je Katarina počela diktirati i svoje glavno djelo Dijalog koje je ona jednostavno zvala Knjiga. To je prikaz mističnog puta koji, na žalost, nije tako jasan kao onaj sv. Terezije Avilske.

No, on bitno pokazuje da je Krist most, prijelaz k Ocu, da Kristova Krv koja teče kroz sakramente oživljava tijelo Crkve. Svećenici su službenici i djelitelji te Krvi i po tomu su sveti, bez obzira koliko je možda njihov osobni život nedoličan. Ostavila je i 375 pisama iznimne vrijednosti. U jednom je viđenju primila i stigme, odnosno pet rana na uspomenu Kristove muke i žrtve. Shrvana zapadnim raskolom, koji će potrajati sljedećih 40 godina, Katarina je umrla u Rimu 29. travnja 1380. godine. Zazivaju je kod bolesti, tjelesnih boli, požara, pobačaja, seksualnih napasti, iskušenja, a zaštitnica je Europe, Italije, vatrogasaca, bolničarki, dadilja, bolesnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, rodne Siene te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.

Molitva sv. Katarine

TI, Ljubavi, nježna si i sveta vrpca koja dušu vezuje s njenim Stvoriteljem: Vezuješ Boga za čovjeka i čovjeka za Boga. Sina Božjega ti si prikovala za sveti Križ. Neslogu privodiš slozi, podijeljene ujedinjuješ; činiš bogatima one koji su siromašni u krepostima, jer ti svaku krepost oživljavaš. Daješ nam mir i okončavaš mržnju i rat; daješ nam strpljenje, snagu i veliku ustrajnost u svakom dobrom i svetom djelu. Nikada se ne umoriš i nikada ne odustaješ ljubiti Boga i bližnjega, niti u ruglu i patnji, niti u grdnji i preziru.

Milosrdni Gospodine Isuse, podaj mi tu svetu ljubav kako bi ustrajala u dobru i nikada od dobra ne odlutala; tko ima ljubav, temelj polaže na tebi, živoj stijeni, i slijedeći tvoj primjer, uči ljubiti svojeg Stvoritelja i bližnjega. U tebi, Gospodine, čitam pravila i nauk koje trebam slijediti; ti si Put, Istina i Život. Čitam li o tebi, ići ću pravim putem i paziti samo na slavu Božju i spasenje bližnjega. Amen.

Sveta Katarino Sijenska, moli za nas!

Svima koji nose ime ove velike svetice: SRETAN IMENDAN!