Mate Turić je široj publici poznat i kao ‘Mata CROata’, originalnim umjetničkim imenom, te s ostvarenjem od oko 1000 skulptura u kamenu od kojih je možda najprepoznatljivji ciklus ‘Jedra’.

Umjetničku akademiju je završio kod hercegovačkih franjevaca u Širokom Brijegu, a srednju strukovnu za kamenoklesara u Postirima gdje se zaljubio u brački kamen koji je danas glavno sredstvo njegovoga umjetničkog stvaralaštva i izražavanja. Radio je neko vrijeme i na obnovi zagrebačke katedrale.

„Gospodin nam uvijek sprema put za nove izazove i čeka da budemo strpljivi i uporni. Čeka strpljenje naše. To je zapravo ono što je najteže, no što Bog od nas očekuje – kada nam je teško da i dalje ostanemo vjerni i strpljivi.”

Na temu strpljivosti ovaj umjetnik se neprestano vraća jer se osvjedočio koliko je presudna u svemu, kao i ustrajnost, o čemu stoga kaže:

„Kada sam krenuo na ovaj put – da je meni to netko rekao prije nekoliko godina da će biti toliko teško, jer ja sam očekivao da kada čovjek ostane u svome i kada se trudi – stekne kvalitetu i priznanja – te kada ga struka prihvati da će biti puno lakše.”

“Međutim, još uvijek je teško” – spoznao je na svoju žalost- “i to je taj put uz kojeg i dalje uz puno vjere iščekujem svoje vrijeme”.

„I ono što mogu reći da ono najbolje tek dolazi, zapravo, nije ni počelo koliki je tek put ispred mene, iskreno vjerujem”, kaže HKM-ov sugovornik koji svoj rad na jedan simboličan način uspoređuje s radom starozavjetnog Noe.

https://www.facebook.com/625564317487721/videos/1182040701840077/?t=3

On je u svoje vrijeme gradio arku na mjestu gdje nije bilo ni mora ni vode . Ljudi su mu se čudili. Tako i Mate u svome kraju gdje nema ni kamena ni brodova išao je izvan svakog očekivanja, ali imao je viziju, “jer tko zna gdje će jednoga dana završiti moji radovi u svijetu”, kaže. To nije za ovaj trenutak, nego za budućnost. I to je ta poveznica.

Da bi se bolje razumjelo potonje riječi valja se vratiti u vrijeme Turićeva studiranja kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Širokom Brijegu koja je sastavnica Mostarskog sveučilišta.

Bio je, naime, tvrdoglavo uporan u svome zalaganju punih četiri godine studiranja svjestan da nije možda najbolji u klasi, ali odlučan u trudu, radu, kršćanskoj vjeri i ufanju u Gospodina.

„Ideje sam počeo dobivati tek na petoj godini akademije, ali način na koji sam ih počeo dobivati je jako zanimljiv. Odlučio sam da ću početi raditi i moliti dok ne napravim nešto što je dobro. I tako od jutra do mraka – od 8.00 do 23.00, a rekao sam sebi da neću odustati, bez obzira što više nisam mogao stajati na nogama, no vjerovao sam”, prisjeća se.

Radovi, skupa s inspiracijom, počeli su dolaziti kroz razdoblje od par mjeseci na zadnjoj godini. Ako čovjek nešto želi to neće ostvariti – poručuje – već je Božja volja presudna kad će se nešto dogoditi. Zato je potrebno naše strpljenje – Jobovsko.

„Vjerujem da čovjek ne može toliko toga stvoriti sam u tako malo vremena – s 31 godinom oko 1000 skulptura u kamenu – i još da je svaki rad drugačiji, a opet svi su povezani u cjelinu. Kada netko vidi moj rad otprije šest godina i današnja postignuća – vidi istoga autora, bez da pročita potpis, a to je u kamenu jako teško postići”, poručuje Mata CROata za Hrvatsku katoličku mrežu.

Inspiracija mu je na kraju donijela, ne ispunjenje njegove želje da može napraviti 1000 radova, već danas ima ideju za njih čak 10.000.

To svakako nije zasluga ovoga umjetnika čija se prepoznatljivost iz ciklusa ‘Jedra’ prepoznaje i s izrezima dugih linija cirkularom u nebrojenim varijacijama od kojih je jedna i jasno iskazan Kristov križ što je, pak, njegova odlučna zahvala Bogu na daru, na talentu i na ‘moru ideja’ koje mu je nezasluženo darovao, poručio je akademski kipar Mate Turić u emisiju ‘Zašto vjerujem’ koju u cijelosti možete poslušati i pronaći u arhivu HKR-a na mrežnim stranicama.

Saznajte također: Koji je bio njegov ‘Božji put’? Zbog čega sve hercegovačkim fratrima izražava iskrenu zahvalu? Koliko je vrijedan brački kamen? Zašto je radost duše teško opisati te što Gospodin očekuje od nas?