Ovoga puta u Međugorje je došao na jednotjedno hodočašće sa malo grupom vjernika iz Irske s kojima je došao kao njihova duhovna pratnja, donosi Radiopostaja Mir Međugorje.

„U Međugorje sam prvi puta došao 1995. godine, a prije toga dolaska nisam ništa znao o Međugorju, rekao bih da sam došao tada više iz znatiželje, bez puno vjere, a u to vrijeme nisam godinama pristupao sakramentima. Imao sam tada 29 godina, živio sam i radio u Dublinu, uz nepoznavanje toga je li Bog postoji ili ne. Međugorje mi je potvrdilo stvarnost da Bog postoji, a to mi je bio doista jedan prelijep tjedan u Međugorju, tada toga ljeta 1995. godine. Kada sam vidio vidjelicu Vicku kako priča hodočasnicima bio mi je ključan trenutak u mome životu da povjerujem kako je to autentično, po tim Vickinim riječima, a sjećam se toga dana jasno i kada je Vicka rekla da Bog postoji. Mogu reći da je u Međugorju bila prekretnica u mome životu da povjerujem u Crkvu sto posto, da povjerujem u Euharistiju, u klanjanje Presvetom, te u ispovijed također. Imao sam tada 29 godina i nisam bio na ispovijedi čini mi se čak od moje prve svete pričesti. Bilo me je strah otići na ispovijed toga tjedna, govorio sam sebi kako ne mogu ići na ispovijed, bio sam prenervozan iako sam znao da se trebam ispovjediti”, istaknuo je o. Francis Ferry te dodao kako je po dolasku kući u Irsku odmah krenuo pohađati svakodnevnu svetu misu.

Drugo ime za Međugorje je ispovjedaonica svijeta i ono jest definitivno ispovjedaonica svijeta, a mnogim ljudima, uključujući i mene, ispovijed u Međugorju je bila prekretnica u kojoj očistimo duše u ljubavi Božjoj

„Tada još nisam bio svećenik, bio sam daleko od toga u to vrijeme, ali vjerujem da je tada započelo moje obraćenje kroz svakodnevnu svetu misu i molitvu. Svećenik sam postao 2007. godine, dakle prije 16 godina. U Međugorje tako dolazim svake godine od 1995. godine, možda dva puta godišnje, tako da sam do sada u Međugorju bio više od 50 puta, možda 50 do 55 puta. Bez dvojbe, Međugorje je razlog zašto sam postao i ostao svećenik. Na ovo hodočašće sam došao prije tjedan dana, u prošlu srijedu, te kući odlazimo sutra. Tu je sa mnom i mala grupa hodočasnika kojima sam duhovna pratnja na hodočašću. Kada bih birao nešto što je najbitnije u Međugorju, teško je izabrati, rekao bih da je to „kombinacija” klanjanja, ispovijedi, brda, euharistije… Volim klanjanje koje je prelijepo, volim taj mir ovdje, volim također i brda, Bogu hvala još se uvijek mogu popeti gore. Drugo ime za Međugorje je ispovjedaonica svijeta i ono jest definitivno ispovjedaonica svijeta, a mnogim ljudima, uključujući i mene, ispovijed u Međugorju je bila prekretnica u kojoj očistimo duše u ljubavi Božjoj. Moja prva ispovijed je bila kada sam bio dijete, ali prva uistinu prava ispovijed je bila u Međugorju”, kazao je o. Francis Ferry, te na pitanje o značenju Međugorja za svijet i za Crkvu kazao:

„Rekao bih da je Međugorje nada i jedinstvo biti sa srcem Isusovim i Marijinim, Marija nas vodi do Isusa. Rekao sam to i prije, moja svećenička formacija je bila kroz Međugorje. Govorio sam prije ljudima nekoliko puta gdje sam sve studirao, no ovo je uistinu mjesto gdje sam shvatio sakramente, krunicu, ispovijedi, euharistiju, svećenički poziv i još mnogo toga. Međugorje definitivno može pomoći mladoj osobi koja želi postati svećenik ili časna sestra”, rekao je o. Francis Ferry te ispričao jedan zanimljiv događaj koji mu se dogodio u petak, 4. kolovoza.

„Prije nekoliko dana bio sam na Brdu ukazanja sa svojom grupom i pokraj nas je bila još jedna grupa hodočasnika iz Irske i s njima je bio jedan mladić koji mi je prišao, a nisam znao tko je on. Pružio mi je ruku i rekao mi: ‘Najbolju ispovijed u svome životu sam imao kod tebe prije 8 godina’, ali ja se toga naravno ne sjećam. Rekao mi je da je tada imao 16 godina i sada ima 24 godine. Kada sam bio kod Gospina kipa na Brdu ukazanju, dakle prije par dana, kazao sam Gospi ‘Hvala ti Gospe za moje svećeničko zvanje i što me nastavljaš štititi i jačati dok se opet ne vratim ovdje’. Posvetio sam joj tada sebe i svoje svećeništvo i tada sam izrekao molitvu ‘Hvala ti Gospe što sam došao ovdje’ i zatim sam joj rekao ‘Onaj čovjek, onaj mladić možda ima duhovni poziv’. To sam jednostavno osjetio, a tada sam molio i za još jednoga svećenika koji se nalazi u Irskoj.

Nakon toga kada smo silazili s Brda susreo sam opet toga mladića iz Irske i malo smo porazgovarali o mnogočemu, a on mi je rekao da osjeća svećeničko zvanje. Nisam to znao. Rekao sam mu da sam molio za njega gore kod Gospina kipa i da sam Gospi rekao da ako osjeća poziv neka odgovor bude ‘Da’, a on mi je rekao da je u to isto vrijeme bio kod onog Isusovog križa koji se nalazi malo iznad Gospina kipa, da je tada poljubio Isusove noge i kazao: ‘Ja ću postati svećenik!’. U isto vrijeme je to bilo. Čudesno. On je bio malo u šoku kada sam mu to pričao, a kada smo sišli ja sam mu rekao da ću moliti Gospu za njega. Tada sam ga, kada smo se spustili do sela, upitao zna li koji je blagdan danas, čiji spomendan slavimo, rekao je da ne zna. Odgovorio sam mu: ‘Danas je blagdan sv. Ivana Maria Vianneya, zaštitnika župnika’. Nakon toga mi je rekao da ima još jednu godinu fakulteta i da će nakon toga krenuti u svećenike. A to je jedan od mnogo, mnogo, mnogo slučajeva svećeničkog poziva u Međugorju, uključujući i mene, koji su povjerovali Gospodinu i njemu sve predali”, poručio je o. Francis Ferry te za kraj onima koji nikada nisu bili u Međugorju poručio da dođu i vide.

„Sinoć sam pričao s hodočasnicima o tome, o njihovom iskustvu Međugorja i kazali su da je veoma teško to nekome opisati, te da jednostavno moraju doći i vidjeti. Hodočasnici su ovdje imali jedno izvanredno iskustvo”, poručio je o. Francis Ferry.