Služiti Bogu i čovjeku u urbanoj džungli

Don Luka djeluje u župi sv. Ivana Krstitelja i sv. Majke Terezije u gradu Milagro, u najsiromašnijem području grada, ilegalno naseljenom, u kojemu vlada veliko nasilje i nesigurnost.

Područje je to obilježeno obračunima narkobandi, prostitucijom i drogom. Don Luka živi u dijelu pacifičke obale gdje temperatura iznosi 30 stupnjeva Celzijevih tijekom cijele godine.

Ondje je čista tropska klima uz izmjenu šest mjeseci velikih kiša i šest mjeseci velikih sluša.

Crkva u Južnoj Americi počiva na laicima, njihovom poslanju i na svemu što oni tamo čine. Oni su protagonisti crkvenog života.

“Moja je želja, još od bogoslovskih dana, bila doći iz Istre u Ekvador, direktno. Najprije sam morao odraditi ‘dug’ Biskupiji i tu sam želju tajio pet-šest godina, a nakon što sam ga odradio, svoju sam želju rekao biskupu porečkom i pulskom u miru Ivanu Milovanu. On mi je rekao da pričekam, a u međuvremenu je došao biskup Kutleša i blagoslovio moj odlazak u misije na period od pet godina da kao svećenik fidei donum idem tamo gdje je najpotrebnije”, kazao je don Luka.

Naravno, morao je naučiti i španjolski jezik, no to mu, kaže, nije bio problem jer je služio po dvojezičnim u Istri.

“Talijanski sam govorio gotovo kao hrvatski, misu sam mogao govoriti čim sam došao u Ekvador, a propovijedati za nekih mjesec dana tako da me nije previše koštalo naučiti govoriti jezik. Jasno, jezik čovjek uvije usavršava govoreći s ljudima, ali start mi je bio jako olakšan zbog poznavanja talijanskog jezika”, rekao je don Luka.

Pod zaštitom Majke Terezije

Biskupija u kojoj služi don Luka je San Jacinto, postoji 15 godina, a nastala je odvajanjem od velike biskupije Guayaquil. To je inače i najveći grad u Ekvadoru, dok je glavni grad Quito.

Svećenik je tamo odlazio dvaput mjesečno davati misu, broj katolika bio je malen, ali bila je to revna grupa.

“Župa u kojoj djelujem osnovana je mojim dolaskom. Stari patron bio je Ivan Krstitelj, a u razgovoru s biskupom i narodom župi smo htjeli dodati još jednog sveca. Svi smo u isti glas rekli neka to bude sveta Majka Terezija”, kazao je don Luka.

Kada je došao u Ekvador, ondje je bila izgrađena samo crkva – u poljani, u blatu. “Svećenik je tamo odlazio dvaput mjesečno davati misu, broj katolika bio je malen, ali bila je to revna grupa. To je bilo početak. Zahvaljujući pomoći Njemačke biskupske konferecije sagradila se župna kuća, a izgradnju župnog ureda, sigurnosne ograde, pet velikih salona za vjeronauk, župnog bara te popločenja dvorišta financirala je Crkva u Hrvatskoj”, istaknuo je don Luka.

Na području župe, istaknuo je, živi otprilike 30 tisuća ljudi, a 70% je katolika. “U jednoj filijali na nedjeljnim misama sigurno prođe 800 ljudi”, kazao je don Luka.

Laici  – protagonisti crkvenog života

Don Luka jedini je svećenika na župi, ali u pomoć mu pristiže oko 25-35 katehista. “Jedan mi dobar katehist vrijedi više nego kapelan. Jer kapelan radi ono što i ja mogu, a dobar župni suradnik radi ono ja ne mogu ili ne stignem. Laici su tamo veliki blagoslov za Crkvu. Crkva u Južnoj Americi počiva na laicima, njihovom poslanju i na svemu što oni tamo čine. Oni su protagonisti crkvenog života”, kazao je don Luka.

Rod u misijama ne treba dugo čekati, možemo ga vidjeti odmah.

Srca ekvadorskih ljudi, podatna su za Božje djelovanje, istaknuo je don Luka. Njihova srca su dobra, rahla zemlja jer to su srca malenih, prezrenih, poniženih, poniznih, siromaha. To ih je učinilo prijemčivima za Božju riječ, dodao je.

“Rod u misijama ne treba dugo čekati, možemo ga vidjeti odmah, nekad se čini da je puno veći napor žetva nego sijati. Bog obilno blagoslivlja naše ljudske napore, nastojanja nas misionara oko širenja Božje riječi”, poručio je don Luka Pranjić.

Don Lukinu biskupiju nastanjuje milijun katolika i ima svega 40 svećenika od kojih su 32 iz drugih biskupija. Cijelu emisiju “Aktualno” poslušajte ispod članka.