1. Samostan benediktinki sv. Margarite na Pagu

Benediktinski samostan sv. Margarite predstavlja svojevrsnu riznicu sačuvane tradicije i još uvijek oživotvorene prakse. Izrada kolacića i koludraške štrike ima za cilj očuvanje i razvoj specifične povijesno ukorijenjene kreativne gastronomske vještine kojoj je benediktinska zajednica povijesno ishodište.

Samostan je kroz svu povijest bio prepoznatljiv i aktivan dio života Paga što se očitovalo na različite načine. Benediktinke sv. Margarite bile su prve učiteljice u gradu i osnovale prvu školu za djevojke u kojima su ih stoljećima besplatno poučavale u čitanju, pisanju, kršćanskom odgoju i šivanju čipke.

Foto: Samostan benediktinki sv. Margarite na Pagu

Prema zapisima, kontinuirana izrada pekarskih proizvoda odvija se od 16. stoljeća do danas, a usko je vezana uz ženski benediktinski samostan sv. Margarite na otoku Pagu.

Uz umijeće izrade paške čipke, paški baškotin, koludraška štrika, kolacić, badešina torta, rafijoli i pandešpanj se smatra lokalno, a i šire vrlo značajnom kulturnom baštinom otoka Paga te je bitan element u izgradnji društvenog identiteta stanovnika otoka Paga.

Foto: Samostan benediktinki Sv. Margite na Pagu

2. Samostan benediktinki sv. Petra apostola na Cresu

Kompleks samostana benediktinki sv. Petra Apostola nalazi se nekoliko stotina metara južno od stare jezgre grada Cresa na morskoj obali.

Najstarije podatke o ovom samostanu nalazimo u arhivu grada iz 12. stoljeća. U osam stoljeća povijesti, samostan je od požara bio uništavan osam puta i svaki put je preživio. U creskom samostanu, znalo je biti do 40 monahinja što ga je činilo brojnijim od svih drugih samostana u Republici Hrvatskoj, a kao i neki drugi samostani znao je imati samo jednu koludricu.

U drugoj polovici 18. stoljeća živjela je u samostanu svetog Petra u Cresu sl. Božja Giacoma Giorgia Colombis koja je u creskom samostanu umrla na glasu svetosti. Pripisuje joj se izreka: „Blažen čovjek koji se ne zanima za ono što drugi čine, već se brine oko posvećenja vlastite duše“.

Foto: Samostan benediktinki sv. Petra apostola na Cresu

U prostorijama samostana čuvaju se slike, a u biblioteci samostana dva goticom pisana kodeksa iz 15. stoljeća, dijelovi obrednika za polaganje zavjeta i psaltir.

Slijedeći monašku benediktinsku tradiciju creske koludrice bavile su se u prošlosti odgojem ženske mladeži, sve do 1945. kada im komunističke vlasti zabranjuju prosvjetnu djelatnost. Od tada pa do danas, koludrice se svojim radom, osobito ručnim, trude slaviti Boga i priskrbiti si za život.

3. Benediktinke sv. Andrije apostola na Rabu

Samostan sv. Andrije apostola u Rabu postoji još od 11. stoljeća. Osnovao ga je rapski biskup Madije. Danas se bave izradom umjetničkih radova, suvenira od suhog cvijeća, pečenjem hostija. Danas u njemu živi, moli i radi osam koludrica.

Foto: Benediktinke sv. Andrije apostola na Rabu

4. Benediktinke sv. Ivana Krstitelja i Antuna opata na Hvaru

Samostan benediktinki u Hvaru osnovan je 1664. godine, po želji hvarske komune, na ostavštini hvarskog pjesnika Hanibala Lucića. Najveća zasluga pripada biskupu Milaniju koji se za to zdušno zauzimao te otišao na Rab i doveo dvije koludrice.

Samostan danas ima 13 sestara i osobito je poznat po čipki od agave.

Otok Hvar poznat je po velikom broju sunčanih dana. Koludrice se trude da i u samostanu bude što više sunčanih dana, onih sunčanih dana koje obasjava Isus Krist, Sunce koje nikad ne zalazi.

Sjaj i sve ljepote dolaze od Krista, trude se da bijele čipke od agave budu odsjaj Sunca Isusa.

U mnoštvu čipki što ih izrađuju osobito je draga čipka koja predstavlja Krista Sunce i njegove planete koje oko njega kruže.

Foto: Benediktinke sv. Ivana Krstitelja i Antuna opata na Hvaru

5. Samostan sv. Nikole u Trogiru

Benediktinski samostan sv. Nikole dio je grada Trogira gotovo 1000 godina. Ne samo u fizičkom, već i u duhovnom smislu. U skladu je to s nakanom njegovih utemeljitelja koji su svrhu njegova postojanja vidjeli u duhovnoj potpori i molitvi za stanovnike grada i okolice.

Postojanje samostana sv. Nikole usko je vezano uz prisutnost, poziv i djelatnost sv. Ivana Trogirskog, benediktinca kamaldoljanina iz Osora i papinskog delegata. Njegovu karizmu i svetost prepoznali su vjernici ovoga grada i biskupije izabravši ga za svoga biskupa. Na njegov poticaj i uz privolu gradskih vlasti osnovan je 1064. godine ovaj benediktinski samostan.

Foto: Samostan sv. Nikole u Trogiru

6. Samostan benediktinki na Krku

Drevni krčki samostan sestara benediktinki u Krku, jedan je od osam ženskih benediktinskih samostana u Hrvatskoj, od kojih su tri upravo u Krčkoj biskupiji (u Cresu, Krku i Rabu).

Osnutak krčkog samostana veže se uz godinu 1223. (taj podatak dugujemo opatu Denzeru), a neizravna potvrda postojanja samostana u tom stoljeću je pismo pape Nikole IV., franjevca krčkom biskupu Lambertu (1290.-1297.), također franjevcu kojime mu daje dozvolu da smije “radi propovijedanja” ulaziti u samostan klarisa i druge ženske samostane, što je uključivalo i benediktinke jer drugih samostana u Krku nije ni bilo.

Skromna samostanska zgrada proširila se 1518. Ta godina zanimljiva je i stoga što doznajemo ime prve poznate opatice m. Gabrijele de Petris.

Propali samostanski arhiv uskratio nam je, nažalost, imena njezinih prethodnica.

Foto: Samostan benediktinki na Krku

7. Benediktinke sv. Luce u Šibeniku

Samostan Sv. Luce osnovan je 13. prosinca 1639. godine, izvršavanjem oporuke uglednog šibenskog trgovca Nikole Buronje. Sada u samostanu živi 13 koludrica. Bave se raznim djelatnostima: briga za vrt, peku hostije, pletu i izrađuju tradicionalne šibenske kape.

Foto: Benediktinke sv. Luce u Šibeniku

8. Ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru

Datira iz 1066. godine i nalazi se uz crkvu sv. Marije na istočnoj strani nekadašnjeg rimskog foruma.

Benediktinski samostan je uz već postojeću crkvu 1066. godine osnovala zadarska plemkinja Čika, po majci sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. i osigurala mu visoke kraljevske počasti.

Foto: Ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru

Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine.

Benediktinke u Zadru posjeduju jednu od najvrijednijih crkvenih zbirki u Hrvatskoj. Zbirka je osnovana 1967. godine i sadržava oko 200 predmeta: kamene skulpture, slikarstvo, drvorezbarstvo, zlatarske radove, križeve, kaleže, ciborije, pokaznice, relikvijare – u obliku ruke, poprsja, pokaznice, pacifikali, kanonske tablice, okove ikona i drugo, vez, crkveno ruho i čipke.

Foto: Ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru