Važno je ljubiti čovjeka i pomoći mu da uvidi kako nije važno je li ostvario sve ovdje na zemlji, nego je li ostvario ljubav prema čovjeku, upoznao i širio dobrotu, vjernost i istinu, podsjeća prof. Ivančić.
Dan za danom leti i nijedan ne mogu zaustaviti. Već je prošla ponoć, a ja bih ti htio nešto dobro reći i snimiti za tebe, pa i kad me više ne bude na zemlji, da za tebe ostane moje iskustvo i sigurnost koju sam stekao – da bi ti živio i bio sretan, da znaš da je netko bio na tvojoj strani, da te ljubio i smatrao da si baš ti dragocjen, vrijedan i sposoban.
Znam, prolaze dani i godine i vidim da ništa nije važno. Ti si mi važan.
Tebi bih htio darovati svoje minute i dane i godine, i htio bih ti darovati sve što sam skupio u svome životu, sve o čemu sam razmišljao, sve čime sam liječio sebe, a onda i druge. Htio bih ti prenijeti sve što sam iskusio kad sam spoznavao Stvoritelja svijeta, i kad sam imao duboko iskustvo susreta s Isusom iz Nazareta, i kad sam u Njegovoj riječi uvijek iznova tražio Njega i prijateljstvo s Njime.
Htio bih ti prenijeti sve što sam primio kad sam uvidio da su ljudi najviše patnici i da su pravi samo oni ljudi koji razumiju da su bolesni, patnici i da trebaju pomoć, odnosno da su najbolji ljudi koji drugima pomažu te da je najljepši smisao života ljubiti čovjeka, podsjeća portal hagio.hr
Stalno jurimo za nekim ciljevima i nekom srećom, a sreća se, kažu, nalazi u zlatnim kolima – kojih nigdje nema.
Važnost mudrog izbora
Mi jurimo za nekom ludom vizijom da bi trebalo učiniti ovo ili ono. Sjećam se svojih studenata od kojih su neki bili vrhunski u, primjerice, fizici, i uvijek sam se nadao kako će biti i vrhunski profesori. Ništa od toga nije se ostvarilo, nakon diplome otišli su u Njemačku u kojoj rade sasvim obične poslove.
Drugi su imali velike sposobnosti razviti vrhunske mogućnosti i pomoći Hrvatskoj, svijetu i sebi, ali nikada nisu u tome uspjeli. Jer ako čovjek počne misliti samo na ovozemaljsko, da treba urediti svoju obitelj, kuću i stan, onda više nema vremena za ono što jedino ostaje. Tada samo brine za ono što prolazi i što čovjek ne može ponijeti sa sobom.
O kako je čovjek naivan! To je njegova bolest, i zato je važno ljubiti čovjeka i pomoći mu da se iz toga izvuče, dati mu sposobnosti da uvidi kako nije važno je li ostvario sve ovdje na zemlji, nego je li ostvario ljubav prema čovjeku, upoznao i širio dobrotu, vjernost i istinu. Važno je samo ljubiš li ljepotu i je li te zahvatila ljubav – ako jest, sve drugo ostaje tvoje.
Ako si uhvatio ljubav i dobrotu, onda sve sa zemlje nosiš sa sobom.
Ali ako si samo ovdje na zemlji sve uhvatio, a nemaš ljubavi, dobrote ni Boga sa sobom, ako nikome nisi pomogao ili barem nekome obrisao suzu, onda si jadan. Tada sve ovdje gubiš i ostaješ sam, gol i bos i takav ideš na drugi svijet.
Tako bih želio da ne budeš nemoralan, da ne budeš naivan i da ne pomisliš kako svojom golotinjom i svojim tijelom, svojim govorom i bezobraznošću možeš postići neku važnost. Ne, ti si važan jer ima Netko tko na tebe čeka.
Budi hrabar, a ja vjerujem u tebe da ćeš uspjeti i da ćeš biti vrhunski.