Poziv laika

Laicima je, po njihovu pozivu, svojstveno da teže za Kraljevstvom Božjim, baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu (…). Na njih dakle osobito spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše po Kristu te napreduju i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja.

Inicijativa kršćana laika napose je potrebna kad se radi o tome da se otkriju i iznađu sredstva koja će omogućiti da zahtjevi kršćanskog nauka i života prožmu društvenu, političku i gospodarsku zbilju. Ta je inicijativa normalni dio crkvenog života: Vjernici se laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života; po njima je Crkva životno počelo ljudskog društva. Zato napose oni moraju biti sve više svjesni ne samo da pripadaju Crkvi, nego da jesu Crkva, što ce reći zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom zajedničke Glave, Pape, i biskupa s njim u zajedništvu. Oni su Crkva.

Budući da su posvećeni Kristu i pomazani Duhom Svetim, laici su čudesno pozvani i poučeni, da se u njima proizvedu sve obilniji plodovi Duha.

Budući da im je Bog, kao svim vjernicima, na temelju krštenja i potvrde stavio u dužnost apostolat, laici su obvezani, i na to imaju pravo, pojedinačno ili okupljeni u društvima, raditi na tome da svi ljudi po svoj zemlji upoznaju i prihvate Božju poruku spasenja; ta je obveza još zahtjevnija ondje gdje ljudi mogu samo preko njih čuti Evanđelje i upoznati Krista. U crkvenim je zajednicama njihovo djelovanje toliko potrebno da bez njega apostolat pastira, većinom, ne može postići svoj potpuni učinak.

Udioništvo laika u Kristovoj svećeničkoj službi

“Budući da su posvećeni Kristu i pomazani Duhom Svetim, laici su čudesno pozvani i poučeni, da se u njima proizvedu sve obilniji plodovi Duha. Jer, sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, štoviše i tegobe života, ako se strpljivo podnose, postaju `žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu’ (1 Pt 2,5), koje se u euharistijskom slavlju pobožno prinose Ocu zajedno s prinosom Gospodinova Tijela. Tako i laici, iskazujući posvuda u svetosti čin hvale, posvećuju Bogu sam svijet”.
Na poseban način roditelji sudjeluju u posvetiteljskoj službi “kad provode bračni život u kršćanskom duhu i brinu se o kršćanskom odgoju djece”.

Vjernici se laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života; po njima je Crkva životno počelo ljudskog društva.

Ako posjeduju tražena svojstva, laicima se može za stalno podijeliti služba čitača i akolita. “Gdje to potreba Crkve svjetuje, ako nema službenika, mogu i laici, iako nisu čitači i akoliti, preuzeti neke njihove službe, naime, obavljati službu riječi, predvoditi bogoslužne molitve, krstiti i dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima”.

Udioništvo u Kristovoj proročkoj službi

“Krist (…) ispunja svoju proročku službu ne samo po hijerarhiji (…) nego i po laicima, koje zato čini svojim svjedocima te ih poučava osjećajem vjere i milošću riječi”: Poučavati nekoga da prihvati vjeru dužnost je svakog propovjednika, štoviše i svakog vjernika.

Laici ispunjuju svoje proročko poslanje i evangelizacijom, to jest navješćujući Krista “svjedočanstvom života i riječju”. To propovijedanje Evanđelja po laicima “dobiva neku specifičnu notu i osobitu uspješnost po tome što se vrši u običnim prilikama svijeta”: Taj apostolat nije samo u svjedočanstvu života: pravi apostol traži priliku da Krista navješćuje riječima, bilo nevjerujućima (…) bilo vjernicima.

Vjernici laici koji su za to sposobni i obrazovani mogu surađivati u predavanju vjeronauka, poučavanju svetih znanosti, u sredstvima društvenog priopćivanja.

“Prema znanju, stručnosti i ugledu kojima raspolažu, vjernici imaju pravo, a katkada i dužnost, da svetim pastirima očituju svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve, i da to mišljenje – čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa kao i poštivanje prema pastirima te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba – priopće i drugim vjernicima”.

Udioništvo u Kristovoj Kraljevskoj službi

Krist je, svojom poslušnošću sve do smrti, apostolima priopćio dar kraljevske slobode, “da samozatajom i svetim životom pobijede u sebi kraljevstvo grijeha”: Onaj koji gospodari svojim tijelom i vlada svojom dušom, ne dopuštajući da njome ovladaju strasti, svoj je gospodar: može se nazvati kraljem, jer je u stanju da ravna svojom osobom; slobodan je i neovisan i ne prepušta se grešnom robovanju.

“Osim toga neka laici, i udružujući svoje sile, tako ozdravljaju ustanove i prilike u svijetu, ako one gdje na grijeh potiču, da budu sve dovedene u sklad s načelima pravde te ne smetaju, nego pogoduju vršenju kreposti. Tako radeći prožet će moralnom vrijednošću kulturu i ljudska djela”.

Tako je svaki laik, zbog samih darova koje je primio, ujedno svjedok i živo oruđe poslanja Crkve

“Laici se također mogu osjećati pozvanima ili biti pozvani da surađuju s pastirima u službi crkvene zajednice, u njezinu rastu i životu, vršeći vrlo različite službe, prema milosti i darovima koje im je Gospodin povjerio”.

“Prema pravnoj odredbi, vjernici laici mogu sudjelovati u upravnoj vlasti” u Crkvi. Stoga su nazočni u pokrajinskim saborima,biskupijskim sinodama, pastoralnim vijećima; u tijelima koja zajednički (in solidum) vrše pastirsku službu u nekoj župi; u ekonomskim vijećima; u crkvenim sudovima, itd.

Laici se također mogu osjećati pozvanima ili biti pozvani da surađuju s pastirima u službi crkvene zajednice, u njezinu rastu i životu, vršeći vrlo različite službe, prema milosti i darovima koje im je Gospodin povjerio.

Vjernici trebaju “prava i dužnosti što na njih spadaju ukoliko su članovi Crkve pomno razlikovati od prava i dužnosti koje im pripadaju ukoliko su članovi ljudskog društva. Neka nastoje da oboje dovedu u sklad, imajući na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kršćanskom savješću, jer se nikakva ljudska djelatnost, ni u naravnim stvarima, ne može oteti Božjoj zapovijedi”.

“Tako je svaki laik, zbog samih darova koje je primio, ujedno svjedok i živo oruđe poslanja Crkve `po mjeri dara Kristova’ (Ef 4,7)”.

Izvor: Katekizam Katoličke Crkve