Uz biskupa Palića u koncelebraciji su bili nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš te brojni svećenici i redovnici. Okupio se velik broj rodbine i prijatelja ređenika, bogoslova i sjemeništaraca, postulanata i redovnica.
Generalni vikar don Nikola prozvao je kandidate koji su zatim zajedno izrekli svoje: Evo me! Bogu i Crkvi.

Nakon toga uslijedila je biskupova propovijed u kojoj se obratio ređenicima, ali i svim svećenicima koji se danas spominju svoga ređenja. „Život koji ćete prihvatiti nije lak niti bez borbe, jer ste pozvani živjeti redovnički, odnosno svećenički poziv u sekularnom svijetu koji ima malo vremena ili poštovanja prema Bogu. Štoviše, pozvani ste živjeti nesebičnim životom u sebičnom svijetu. Bit će teških zadaća, teških odluka, teških ljudi, dugih dana i neprospavanih noći. Ipak, Bog i Crkva vjeruju u vas. Znajte da vas je Bog pozvao da prigrlite ovaj život i službu”, kazao je ređenicima biskup Palić. Nakon propovijedi uslijedio je čin ređenja. Svečanost je završila blagoslovom i pjesmom katedralnoga zbora „Marija“ pod ravnanjem don Dragana Filipovića i orguljsku pratnju bogoslova Luke Cvitanovića.

Donosimo propovijed biskupa Petra Palića izgovorenu na ređenju:

Eccellenza reverendissima, mons. Cavalli,
Poštovani Provincijale fra Jozo,
Poštovani generalni vikaru naših biskupija don Nikola,
Draga braćo svećenici,
Sestre redovnice,
Braćo i sestre,
Dragi kandidati za primanje svetog Reda prezbiterata: fra Alojzije, fra Ivane, fra Frane, fra Marine, don Zvonimire i fra Slavene!

1. Sveto pismo prepuno je nevjerojatnih, a ponekad i običnih događaja o pozivu, koje među ostalima uključuju starozavjetne osobe poput Abrahama, Mojsija, Davida i proroka. U Novom zavjetu čitamo i slušamo o pozivima Mariji, Šimunu, Savlu i Leviju, ali i drugim osobama. Izvan ovih biblijskih pripovijesti, postoji naša bogata kršćanska tradicija bremenita naizgled bezbrojnim pojedincima koje je Bog pozvao i koji odgovaraju na Božji poziv. Dok je Majka Crkva neke od ovih likova kasnije proglasila svetima, postoje mnogi drugi koji su, iako nisu zaslužili naslov “svetaca”, živjeli sveti poziv služenja Bogu.

2. Kad je riječ o razlučivanju svećeničkog, odnosno redovničkog poziva, Bog za taj proces koristi mnoge ljude. Sam kandidat moli, proučava i pomno prebire sva iskustva svoga srca. Crkva, sa svoje strane, čini isto. Ovo iskustvo pretvara se u svojevrsno kolektivno odmotavanje dara za koje se ponekad čini da ruši Guinnessovu knjigu rekorda zbog sporosti. Pa ipak, ovaj tajanstveni proces lijep je poput cvjetanja cvijeta ili sazrijevanja nekog ploda. I kandidat i Crkva oslanjaju se u tom procesu na mnoge pojedince: animatora duhovnih zvanja, župnike, vjernike, odgojitelje u odgojnim ustanovama i zavodima a sve u cilju donošenje najbolje odluke za dobro kandidata i Crkve. Stoga danas u ovu euharistiju zahvalna srca uključujemo sve one koji su na bilo koji način bili uključeni u proces razlučivanja vašega poziva, dragi ređenici.

Danas u ovu euharistiju zahvalna srca uključujemo sve one koji su na bilo koji način bili uključeni u proces razlučivanja vašega poziva, dragi ređenici.

Prije samo nekoliko trenutaka, kao dio drevnog obreda, generalni vikar je prozvao kandidate. Kad su bili pozvani po imenu, kandidati su odgovorili: „Evo me!“  U te, naizgled jednostavne, ali u isto vrijeme bremenite i pune osobne odgovornosti dvije riječi, sadržan je bitan preduvjet ovoga svetoga obreda. Bog poziva, kandidat se odaziva, u potpunoj slobodi, bez prisile, odričući se sebe, „oplijenivši sebe“ poput Isusa Krista, vrhovnog pastira i učitelja, kako bi bio spreman za služenje u Crkvi. Stoga, dragi kandidati, hvala vam što ste svoj život dali Crkvi. Ovaj svoj „Evo me!“ ponavljajte na početku svakog novog dana, kako bi svijest o potpunoj raspoloživosti za služenje rasla u vama sve više.

3. Papa Franjo u svojoj prošlogodišnjoj poruci za svjetski dan molitve za zvanja kaže: „Poziv se tako rađa zahvaljujući umijeću božanskog Kipara koji nas svojim “rukama” izvlači iz nas samih, kako bi se iz nas isklesalo remek-djelo koje smo pozvani biti. Napose Božja Riječ, koja nas oslobađa od egocentričnosti, može nas pročistiti, prosvijetliti i učinit nas novim stvorenjima. Prignimo, dakle, svoje uho Riječi kako bismo se otvorili pozivu koji nam Bog povjerava! Naučimo također slušati svoju braću i sestre u vjeri, jer se u njihovim savjetima i njihovom primjeru može kriti Božja inicijativa koji nam pokazuje uvijek nove putove.“ (Papa Franjo, Poruka za 59. svjetski dan molitve za zvanja, 8. svibnja 2022.)

4. Prignimo i mi svoje uho Riječi, koja nam je danas upućena, kako bi nam osvijetlila ovo čudesno otajstvo Božjega dara koje slavimo. Riječ nam danas govori o dvojici apostola. Govori o Petru, oduševljenom ribaru koji je sve ostavio, koji je postao svojevrsni glasnogovornik, koji nije htio dati prati noge. Riječ nam govori i o Pavlu, progonitelju kršćana, koji se obasjan svjetlošću ruši na zemlju i započinje novo životno putovanje. Petar sada zna da je Gospodin poslao svog anđela i izbavio ga iz Herodove ruke. Pavao zna da je Gospodin bio uz njega. I dao mu snagu. Bio je otet iz lavljih usta. Dvojica apostola koji nisu vodili osrednji život, dvojica apostola kojima je dana beskrajna strpljivost za nove početke. Tko sam ja za tebe, htio je znati Isus. Pritom nije čekao definicije, nego odgovor onih koji su zahvaćeni porukom njegova života i njegovih riječi. Ne radi se ovdje toliko o odgovorima koje učimo, već o iskrenoj potrazi za osobnim odnosom koji nas nosi i koji našem životu daje smisao.

Dvojica apostola koji nisu vodili osrednji život, dvojica apostola kojima je dana beskrajna strpljivost za nove početke.

5. Dragi kandidati, danas se redite za svećenike. Uskoro ćete krenuti živjeti otajstvo euharistije na nov način i vaši dani, sati, noći i cijeli život bit će darovani za spasenje duša i dobro Crkve. Svaki dan dopustite Isusu da vas nahrani svojim Tijelom i Krvlju kako biste mogli ići naprijed, biti hrana drugima i pasti Kristovo stado. Obred ređenja to tako dobro izriče: “Primi darove što ih sveti narod prinosi Bogu, Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobliči otajstvo križa Gospodnjega.“

Budući da slijedite Isusa Krista, grlite križ. Od danas vam je zadaća ne samo nositi svoj križ, već i pomagati drugima s njihovim križevima. I vaš život više nije vaš, jer pripadate Isusu i njegovoj Crkvi. Obveza vam je svakodnevno živjeti odnos ljubavi s Isusom Kristom nastojeći biti dobri pastiri koji se nikada ne umaraju voditi, hraniti i štititi stado. Poput Šimuna Petra, svoju ljubav prema Isusu pokazat ćete brigom za njegovo stado. Da, stado je Njegovo, nije naše. I budite spremni, jer će vas ta ljubav odvesti, kako kaže Isus Petru, na mjesta na koja ne želite ići. Isus ne traži od vas da budete pastiri za sebe, nego za njegov narod. Upoznajte svoje ovce koje su vam povjerene na brigu. Volite ih kao što Isus voli svoje ovce i uvijek se pobrinite da dopustite da vas Isus, Dobri Pastir, redovito hrani.

Isus ne traži od vas da budete pastiri za sebe, nego za njegov narod.

6. Dragi kandidati, želim u ovome trenutku biti do kraja iskren prema vama. Život koji ćete prihvatiti nije lak niti bez borbe, jer ste pozvani živjeti redovnički, odnosno svećenički poziv u sekularnom svijetu koji ima malo vremena ili poštovanja prema Bogu. Štoviše, pozvani ste živjeti nesebičnim životom u sebičnom svijetu. Bit će teških zadaća, teških odluka, teških ljudi, dugih dana i neprospavanih noći. Ipak, Bog i Crkva vjeruju u vas. Znajte da vas je Bog pozvao da prigrlite ovaj život i službu. Budite nježni prema sebi. Pogriješit ćete. Koliko god se trudili zadovoljiti ljude, nećete uspjeti. Dopustite Bogu, da snagom svoga Duha Svetoga djeluje kroz vas. Često dozivajte sebi u svijest milost koju danas primate u ovom svetom obredu ređenja i nosite ga sa sobom zauvijek. Budite ponizni i znajte da ste samo jedan mali kamenčić koji čini prekrasan mozaik poznat kao Crkva Kristova. Što god radite u svom životu i službi, činite to s radošću, u zajedništvu sa svećenicima i u suglasju s biskupom, koji je postavljen kao učitelj, pastir i otac u partikularnoj Crkvi. Svećenici su puno učinkovitiji i vjerodostojniji kada njeguju zajedništvo i zrače radošću koja proizlazi iz spoznaje da smo Božji odabranici i miljenici. Jer, «svećenik je monstranca: njegova je zadaća pokazati Isusa. On sam se mora odmaknuti i dopustiti da se vidi samo Isus», kako je mudro rekao Charles de Foucauld.

7. Zaključujem ovo razmišljanje riječima iz predloška razmišljanja koji se nalazi u Pontifikalu za svećeničko ređenje: „Dragi sinovi, vršite službu Krista glave i pastira prema stupnju svoga reda i, ujedinjeni s biskupom i njemu podložni, nastojte vjerne ujediniti u jednu obitelji da ih po Kristu u Duhu Svetome možete privesti k Bogu Ocu. Uvijek imajte pred očima primjer Dobroga pastira koji nije došao da bude služen nego da služi i koji je došao tražiti i spasiti što je izgubljeno.“

Dragi kandidati, potičem vas da idete naprijed u poniznosti, vjernosti i radosti da budete Kristova prisutnost u svijetu kao svećenici zauvijek. Neka se vaš životni kamenčić stopi s ostalim svećenicima ove partikularne Crkve kako bi predstavljala veličanstveni mozaik Božje ljubavi i nazočnosti. Na tom putu pratio Vas zagovor Marije, Majke Crkve, sv. Josipa i svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla. Amen.