Samo bezuvjetna poslušnost može iskoristiti trenutak posve neometana sljedećim trenutkom”, piše Søren Kierkegaard u svojoj propovijedi posvećenoj odlomku iz Matejeva evanđelja. Riječ je o dijelu Govora na gori u kojem Isus poučava svoje učenike i slušatelje kako je nemoguće služiti dvojici gospodara i kako od ptica i ljiljana trebaju učiti život neopterećen brigom. Tko hoće živjeti bez tereta briga treba biti poslušan Božjoj volji, piše fra Ante Vučković za Svjetlo riječi.

Ptice i ljiljani su apsolutno poslušni. Kod njih se nikada ne pojavljuje neposluh. Neki ljiljan kojemu bi bilo dodijeljeno posve nepogodno mjesto za rast i cvat ili kojemu bi bilo lako predvidjeti da cijeloga svoga života neće doživjeti ni jedan pogled koji bi mu se radovao ipak, svemu usprkos, ni u jednom slučaju ne bi zdvajao i bio nesretan. Ljiljan bi bio poslušan, prihvatio bi svoju sudbinu i procvjetao u svoj svojoj raskoši i ljepoti.

Na njegovu mjestu čovjek bi drukčije razmišljao. On bi zdvajao i kukao kako je nemoguće na takvu mjestu biti lijep i kako je to mjesto upravo smišljeno da uništi njegovu ljepotu. To bi svakome bilo neizdrživo, bio bi uvjeren. I to u konačnici protuslovi i samome Stvoritelju, dokazivao bi drugima. Tako bi govorio čovjek i ne bi procvjetao i pokazao svoju ljepotu. Postao bi očajan i bio bi ogorčen. Bio bi bijesan na svoju sudbinu i na Stvoritelja koji mu je odredio baš tako nesretan usud. I svima bi imao potrebu dokazati kako se ne isplati cvasti kada mu nisu dani najbolji uvjeti da cvjeta. I od svih bi očekivao razumijevanje i prihvaćanje. I nikako ne bi mogao podnijeti bilo čiju i bilo kakvu osudu. No, ljiljan tako ne misli. Ljiljan je potpuno poslušan. On bi u sebi mislio kako na njega ne spada izbor mjesta i okolnosti gdje će pustiti korijenje, izrasti i cvasti. To je Božja volja. On bi bio pomiren sa svojom sudbinom i procvao bi u svoj svojoj raskoši i ljepoti. I takav bi ljiljan zaslužio posebnu nagradu. Za razliku od drugih ljiljana koji rastu u dobru i pogodnu okruženju, ovaj je to učinio na najtežem i najnepogodnijem mjestu. Ono što je drugima bilo lako jer im je sve išlo na ruku, ovom je bilo iznimno teško. Pa ipak, on je procvjetao i pokazao se u svojoj ljepoti. Zato bi ga trebalo nagraditi i diviti mu se više nego svim drugim ljiljanima pa bili oni možda i ljepši od njega.

A ako bi ljiljan sa svom mogućom sigurnošću mogao predvidjeti da će trenutak njegova cvata biti istodobno i trenutak njegove propasti, on bi svejedno bio poslušan i procvao bi. Pa ako bi njegova predviđanja bila sasvim točna i ako bi ga u trenutku njegova cvata netko pogazio, odsjekao ili bacio u peć, ljiljan svejedno ne bi zdvajao i bio bi poslušan i pokazao bi svu svoju raskoš pa bilo to i za samo jedan trenutak.

Samo je bezuvjetna poslušnost u stanju procijeniti pravi trenutak. Samo bezuvjetna poslušnost može iskoristiti svaki trenutak.

Čovjek bi, da se nađe na njegovu mjestu i da se suoči s izvjesnošću kako je njegovo rođenje istovremeno i njegova smrt, zdvajao. Samome bi sebi spriječio da postane, pa makar to bilo i za jedan trenutak, to što jest i za što je pozvan u opstojnost. Ljiljan bi bio apsolutno poslušan i pokazao bi svoju ljepotu bez obzira na to što bi u samom trenutku nastanka bio osuđen na propast. I ovaj bi ljiljan zaslužio posebnu nagradu i divljenje. On je, usprkos izvjesnosti da će trenutak nastanka za njega biti i njegov kraj, ipak pokazao svu svoju raskoš i ljepotu. Ljiljan je poslušan. Čovjek bi postavio sebi pitanja čemu, zašto i kome to koristi. Ne bi razvio svoje mogućnosti i samome bi sebi spriječio da se razvije. Vjerojatno bi propao i prije nego što bi po sebi došao do svoga kraja. Samo je bezuvjetna poslušnost u stanju procijeniti pravi trenutak. Samo bezuvjetna poslušnost može iskoristiti svaki trenutak.

Ove Kierkegaardove misli o poslušnosti ljiljana bacaju svjetlo na naš svijet i grozne prakse u njemu. Kad se izgubi odnos s Bogom, čovjek više nije u stanju biti poslušan. Još i gore, izručen je nepreglednom mnoštvu sila od kojih će ga nedvojbeno neka podjarmiti i učiniti svojim zatočenikom. Još uvijek našom svijesti kruži zajapureni rat oko navodnoga prava na pobačaj. Nije teško uvidjeti kako se iza prava krije podjarmljenost ideologiji i nadasve moći. Ljiljan je uvijek u stanju biti bez brige. Poslušan je i zna da na njega spada da se pokaže u svojoj ljepoti. Sve ostalo nije njegova briga. Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi. Tako naše brige rastu. A s njima i tereti. Odlučujemo o životima o kojima ne znamo gotovo ništa. Ni kako su nastali, ni što kriju u sebi ni što bi se s njima i s nama dogodilo kada bismo ih pustili da se pojave u svijetu. Da nije našega nasilnoga znanja o njihovoj nevrijednosti, oni bi bili poslušni kao i svaki ljiljan i procvali bi u svoje vrijeme.

Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi.

Naša je tehnika napredovala. Može vrlo precizno odnositi ljudske živote. Međutim, kada je u pitanju rast, cvat, ljepota i poslušnost Stvoritelju, ljiljani su još uvijek mudriji od nas. Ne samo da nismo od njih naučili kako biti poslušni nego smo i zaboravili da nam je Učitelj jednom preporučio da od njih učimo. Valja izići iz zaborava na Učiteljevu pouku jer je porastao broj zajapurenih i ogorčenih gramzljivaca moći nad životom.

Vrijeme je da naučimo kako se ne može služiti dvojici gospodara. Najbolji način je još uvijek ljiljanski. Poslušnošću Stvoritelju poučavati poslušnost, čuvati život i radovati mu se svakoj poteškoći usprkos.