Terapeutkinja »rodne afirmacije« iz Nashvillea nije znala odgovoriti na pitanje što je žena. Rekla je da »neke žene imaju penise, neki muškarci vagine« te da »je rod mnogo više od genitalija«. Ne može odgovoriti što je žena, pojasnila je, jer ona sama nije žena. Ni skupina žena na njujorškoj ulici nije znala odgovoriti na pitanje. Tek je jedna starija žena rekla da je »žena netko tko voli biti zgodan i smatrati sebe profinjenim«.
Rečenica »Cuius regio, illius religio« nevjerojatnom je vitalnošću izronila iz povijesnoga muka. Prema tom su feudalnom pravilu nakon Augsburškoga mira 1555. njemački podanici morali prihvatiti vjeru zemaljskoga gospodara ili – odseliti se. Naime, nakon što je vlasnik Twittera Elon Musk pogledao dokumentarac Matta Walsha »Što je žena?« i »tweetao« opasku da bi »svi roditelji trebali to pogledati«, objasnio je svijetu da je uklanjanje filma s Tweettera kao »mrzilačkoga« (hateful) i »rodno iskrivljujućega« (misgendering) bila pogrješka.
Elon Musk, prema Bloombergovu indeksu najbogatiji poslovni čovjek svijeta i otac desetero djece, u listopadu 2022. kupio je društvenu mrežu Twitter. Nakon Muskova istupa u nekoliko dana film je dosegnuo 177 milijuna pregleda i, ocjenama gledatelja, zauzeo prvo mjesto na filmskoj platformi »Rotten Tomatoes«.
Autor Walsh u filmu je objektivno osvijetlio (trans)rodnu ideologiju i jasno pokazao zašto je lažna i štetna, pogotovo za djecu i mlade. Razvoj događaja nakon Muskova poteza prokomentirao je kao »veliku pobjedu«, no slučaj postavlja pitanje smije li istina o tome što je žena – ili o bilo čemu drugom važnom – biti tek igračkom vlasnika društvenih mreža i streaming-platforma.
Što je žena?
Nakon što je književnica J. K. Rowling 2019. doživjela žestoke napade napisavši na Twitteru da se »osobe koje imaju mjesečnicu« nazivaju ženama, i nakon što se takav termin čuo u zagrebačkoj skupštini, 1. lipnja 2022. objavljen je dokumentarac američkoga političkoga komentatora Matta Walsha »Što je žena?«.
Film počinje dječjim rođendanom i autorovim razmišljanjem: »Naša nam kultura govori da razlike između djevojčica i dječaka nisu važne, da ako se poistovjećuješ s nečim, jesi to nešto. Kako pomoći djeci da izvuku neki smisao iz svega toga kada su neprestano bombardirana suprotnim porukama o rodu i identitetu?« Walsh se zatim obratio osobama različita profila.
Terapeutkinja »rodne afirmacije« iz Nashvillea nije znala odgovoriti na pitanje što je žena. Rekla je da »neke žene imaju penise, neki muškarci vagine« te da »je rod mnogo više od genitalija«. Ne može odgovoriti što je žena, pojasnila je, jer ona sama nije žena. Ni skupina žena na njujorškoj ulici nije znala odgovoriti na pitanje. Tek je jedna starija žena rekla da je »žena netko tko voli biti zgodan i smatrati sebe profinjenim«.
Feminizirani je muškarac odgovorio da je »definirati ženstvenost projekt nekoga tko se identificira kao žena«, a na Walshevo pitanje: »Dobro, a kad se to identificira, što je to?« nije znao odgovor. U San Franciscu autor je razgovarao s Marci L. Bowers, liječnicom i stručnjakinjom za promjene spola koja se bavi »rodno potvrđujućom« vaginoplastikom, prevodeći osobe »iz muškoga u žensko, ne samo kako bi njihova anatomija izgledala kao ženska, nego i kako bi tako funkcionirala«.
Ženu je definirala kao »kombinaciju fizičkoga atributa i onoga što pokazuješ svijetu, rodnih poruka koje šalješ« te je rekla da »postoje detranzistenti, ljudi koji istinski osjećaju da su na svom putovanju pogriješili« te da je to »na sreću rijedak fenomen«.
Na Walshevo pitanje kako bi nazvala osobu koja želi odstraniti neki dio tijela poput ruke ili noge odgovorila je da bi to bio psihijatrijski poremećaj.
Više pročitajte na portalu Glasa Koncila.