Možda će se nekima učiniti prejednostavno kad čuju da nam život može promijeniti – zahvalnost. Ona se često podrazumijeva, ne doživljava se ozbiljno i važno, a tako je ljekovita. “Što bi se dogodilo da se ujutro probudite i da imate samo ono za što ste Bogu zahvalili jučer?”, pita logoterapija. Kako biti zahvalni kad nas okružuju brojne brige, tjeskobe, narušeni ili srušeni odnosi, bolesti, razočaranja? Kako uvesti zahvalnost u svakodnevnu rutinu? Kako voditi dnevnik zahvalnosti? I što u njega zapisivati? Na čemu i kome biti zahvalni?

Dobra vježba je svaki dan zapisivati ono na čemu smo zahvalni u vlastitom životu jer nam to pomaže u kriznim i teškim situacijama.

Logoterapeutkinja Marina Ivanda objasnila je da mijenja život na bolje te da ono što je dobro nije dosadno već naprotiv, nadahnjujuće i veoma korisno.

“Zahvalnost je toliko bitna, a toliko zanemarena tema jer nam se čini banalna. Kada pogledamo užurbani svijet oko nas koji nam nameće svoj ritam i ima puno toga negativnoga, čini nam se da nemamo na čemu biti zahvalni. O onome lijepom oko nas uopće ne govorimo jer smo i odgajani da se nekako više fokusiramo na negativno.  Fokusirani smo na negativno jer nas ugrožava pa priteže našu pozornost, a ako je sve u redu nismo za to zabrinuti. Važno je u svakodnevnom životu prepoznati ono što je dobro i zahvaljivati na tome.”

Naš je pogled kao fotoaparat kojim zumiramo ono što nam je važno. Ako zumiramo samo ono loše cijelo naše biće bit će fokusirano samo na loše stvari. Trebamo zumirati ono što imamo i na tome biti zahvalni u svom životu.

Često se pitamo na čemu bismo u vlastitom životu trebali biti zahvalni jer smo okruženi negativnostima na koje se fokusiramo.

“Kao vjernici Onaj kome bismo svi trebali biti zahvalni je najprije Bog. Trebamo biti zahvalni i ljudima oko nas, ali i sami sebi i svojoj savjesti. Toliko je lijepoga oko nas na čemu trebamo biti zahvalni i u tome uživati. Ponekad neke stvari shvaćamo pod normalno, ali zapravo na svemu tome normalnom trebali bismo svakodnevno zahvaljivati jer neki ljudi nemaju niti to. Ukoliko čovjek vježba i prakticira zahvalnost ona ga dovodi u balans i sklad jer tada uviđa vlastite probleme i tjeskobe, ali shvaća da postoji i puno toga lijepoga u nnjegovom životu”, rekla je logoterapeutkinja.

Zahvalnost nam pomaže i u međuljudskim odnosima jer nas kao vjernike podsjeća da je svaka osoba ljubljeno dijete Božje na kojem trebamo biti zahvalni.

“Postoji primjer jedne supruge koju je suprug jako iritirao i smatrala je da on u svom danu ne napravi ništa dobro i zbog toga si je dala zadatak 6 mjeseci zapisivati dobre stvari koje je njezin muž činio. Nakon 6 mjeseci imala je punu bilježnicu dobrih stvari koje radi. Ovo je pravi primjer kako možemo naučiti biti zahvalni na nekomu i uvidjeti njegove dobre strane”, naglasila je Ivanda.

Zahvalnost ne koristi samo nema već i onima s kojima smo u svakodnevnom kontaktu.

Kada smo kao ljudi zahvalni na svijetu koji nas okružuje to ne utječe samo na nas već i na sve ljude s kojima se susrećemo jer i na njih prenosimo dobar plamen zahvalnosti.

“Zahvalnost ne koristi samo nema već i onima s kojima smo u svakodnevnom kontaktu, ona je kao jedan dobar plamen koji prenosimo dalje. Ona nije moja osobna korist već zahvalnošću potičemo drugoga da raste i u sebi razvija pozitivne i dobre potencijale”, objasnila je Marina Ivanda.

Logoterapeutkinja sve slušatelje potaknula je da promisle i odgovore u svom srcu na pitanje “Što bi se dogodilo da se ujutro probudite i da imate samo ono za što ste Bogu zahvalili jučer?”