Je li homeopatija grijeh?

Leksikon “New age i kršćanstvo” stručnjaka na tom području, franjevca konventualca Josipa Blaževića, u poglavlju “Medicina New age-a” nabraja i homeopatiju. Budući da je homeopatija povezana s New age agendom, a koja je nespojiva s kršćanstvom, homeopatija nije nešto čime bi se kršćani trebali baviti.

Pozvani smo više paziti ne samo na svoje tjelesno zdravlje, ali i na svoje duhovno zdravlje, da ostanemo vjerni Isusu Kristu i da prihvaćamo Božju volju, pa i u onome što se tiče našeg zdravlja i naše bolesti.

Pozvani smo vjernički podnositi bolest i koristiti one načine liječenja koji su i zdravstveno medicinski priznati, a pripadaju našoj kršćanskoj kulturi, poput sv. Hildegarde, fra Jure Marčinkovića koji redovito nudi biljne lijekove, ali i nedavno preminule s. Ljubice Kovač koja je također pripravljala lijekove iz prirode. Ne bih nikome savjetovao da se bavi bilo čime što pripada “medicini” New age-a.

Zašto Crkva ne uvede zakon kojim bi svećenike branila od lažnih optužbi?

Crkva ima jasna pravila koja se odnose na službenike Crkve koji učine neki grijeh ili zlodjelo, posebno s obzirom na napastovanje maloljetnika ili nezaštićenih osoba. Međutim, kao što dostojanstvo treba imati svaka žrtva, tako svoje dostojanstvo treba imati i okrivljenik – sve dok mu se u pravnom postupku ne dokaže krivnja. U tom sustavu procjene krivnje svećenik treba biti zaštićen, a često postane žrtva. Nemali broj nedužnih svećenika u javnosti je osuđen i stigmatiziran, a kasnije nisu dobili nikakvu zaštitu. Čak ni biskup ne bi došao u njihovu župu i javno proglasio da je čovjek nedužan, s obzirom da su sudski procesi pokazali njegovu nedužnost. Biskup treba očinski znati zaštititi nedužnog svećenika, ali isto tako znati i procijeniti, na temelju pravih iskaza i dokaza, ako se radi o krivnji, istoga sankcionirati.

Crkva ima jasna pravila koja se odnose na službenike Crkve koji učine neki grijeh ili zlodjelo, posebno s obzirom na napastovanje maloljetnika ili nezaštićenih osoba. Međutim, dostojanstvo treba zadržati svaka žrtva, ali i okrivljenik – sve dok mu se u pravnom postupku ne dokaže krivnja.

Isus je u Evanđelju rekao da su Njega progonili i da će progoniti i njegove učenike. Progonjena Crkva je Kristova Crkva. Kad će nas prestati progoniti, tada ćemo znati da nismo na Kristovom putu. Međutim, mora se primijetiti i da je Crkva jedina institucija koja se javno čisti od svojih zlodjela i svojih grijeha. Nijedna druga institucija to ne čini. Crkva se čisti, i to je djelo Duha Svetoga koji želi pročistiti Crkvu, jer Crkva treba biti dostojna Zaručnica Kristova.

Crkva je, međutim, po nama ljudima grješna i, budući da je po nama grešna, potrebna je čišćenja.

Mislim da se Crkva sada čisti i da je to bolno čišćenje. Zbog tog čišćenja, kao i zbog grijeha pojedinih klerika, mnogi su sablažnjeni i napustili Crkvu, ali Crkvu ne čine pojedini klerici. U Crkvi ima puno drugih, veoma svetih ljudi, onih koji i danas Crkvu čine onim što ona zaista jest – jedna, sveta, katolička i apostolska.

Kako vjernički pristupati gospođu koja je navodno vidovita? Ima svete slike po zidu, a ponekad za “pogled” u nečiju prošlost ili budućnost uzima 100 kuna?

Svojevremeno smo u jednoj emisiji govorili o izvanrednim Božjim darovima, primjerice daru jezika ili daru prorokovanja, pri čemu svako proroštvo ne dolazi od Boga te duhove treba provjeravati. Posebni darovi su radi proslave Boga, a ne onoga tko ima izvanredne darove. Ako nema poniznosti i ljubavi, nema ničega. Što se tiče gospođe koja je navodno vidovita, treba provjeriti radi li se stvarno o vidovitosti ili je to nekakva utvara. Ne bih savjetovao nikome da se njoj obraća za pomoć jer se koristi načinima koji su protivni vjeri u jednoga Boga, Onoga kome pripada i naša prošlost i naša budućnost.

Naša prošlost pripada Božjem milosrđu, a naša budućnost Božjoj providnosti.

Zato se pouzdajemo u Boga da će nam Bog na životni put staviti što je dobro za moje vremenito i vječno dobro. Zato ne treba ispitivati budućnost ili ići vidovitim ljudima da vide budućnost, nego se pouzdavati u Božje vodstvo, bilo da se tiče zaposlenja, zdravlja ili ičega drugog. Savjetovao bih svima koji vjeruju u jednoga Boga i u Njegovu providnost da ne idu takvim osobama i da na sebe ne stavljaju neki biljeg zla zbog kojega kasnije mogu imati duhovnih smetnji ili poteškoća.

Đavao je lukav i zavodnik od samog početka svijeta i često zna zlo zapakirati u celofan dobra.

Zato nam se može učiniti da nešto izgleda dobro, poput korištenja blagoslovljenih slika ili vode, ali za nešto što je sasvim suprotno od vjere u jednoga Boga kome pripada i naša prošlost i naša budućnost. Ako je takva osoba poznata u crkvenoj zajednici, trebalo bi svakako obavijestiti svećenika da s njom razgovara i pozove je da se odrekne bilo kakve suradnje s đavlom, da se ispovijedi te prione uz dobro.