Ime Toma na aramejskom jeziku znači „blizanac“. Kome je Toma bio blizanac ne znamo. Blizanac je obično vrlo sličan svom bratu ili sestri. Bilo bi dobro kada bi Toma bio naš blizanac, tj. kad bismo mu bili slični. 

Nepravedno ga nazivaju „nevjerni Toma“. Toma uopće nije bio nevjeran. On je tražitelj, on želi odgovor, želi se uvjeriti u uskrsnuće, želi što bolje razumjeti što se dogodilo. On želi osobno iskustvo uskrsloga Isusa. 

Pa što ako je i posumnjao? Zar drugi apostoli nisu sumnjali? Svi su bili zbunjeni, Veliki petak bio je previše snažno i šokantno iskustvo da bi razmišljali o uskrsnuću iako ga je Isus najavio. 

Uostalom, ni sumnja ne mora biti loša i grešna. Ona nas može potaknuti na istraživanje, traženje odgovora, stjecanje osobnoga iskustva, razmišljanje. Upravo sumnja i želja da osobno doživi Isusovu pobjedu nad smrću Tomu je dovela do susreta s Uskrslim. 

Kakav je bio Toma? S jedne strane hrabar. Kada se Isus odlučio vratiti u Jeruzalem uskrisivši Lazara, Toma kaže: Hajdemo i mi da umremo s njim. Toma je bio i zbunjen Isusovim riječima. Kada je Isus govorio o svom odlasku Ocu da nam pripravi mjesto u nebu, Toma pita: Ne znamo kamo odlaziš, kako onda možemo znati put? 

Zar nismo i mi slični Tomi? Ponekad tako hrabro branimo vjeru, opiremo se njezinim kritičarima, ne dopuštamo da netko vrijeđa Boga i Crkvu, a ponekad smo tako zbunjeni svime što od Isusa čujemo… Pa možda ponekad i posumnjamo pitajući se: Zar je sve to stvarno moguće, posebno život u vječnosti nakon smrti? 

Ali, kao što se preko toga možemo prepoznati u Tomi, tako se u njemu trebamo još više prepoznavati kada je potrebno tragati za osobnim vjerničkim iskustvom i uvjerenjem. Toma se nije mirio s onim što su drugi pričali, njemu nije bilo dovoljno njihovo iskustvo, on želi osobno iskusiti da je Isus živ. 

Njegov susret s Uskrslim bio je dirljiv. Isus mu pokazuje svoje rane koje su jedini znak muke na njegovu uskrslom tijelu. Toma priznaje Isusovo uskrsnuće gledajući u njegove rane. Ne u njegovo lice, nego u njegove rane! Rane su simbol Isusove ljubavi prema nama, one pokazuju svu patnju koju je dobrovoljno za nas prihvatio i podnio. 

Bez križa se ne može shvatiti uskrsnuće. Tko želi izbjeći križ, taj neće susreti uskrsloga Isusa. Put k uskrsnuću ide kroz križ, patnju i rane. Isus nam je to pokazao. Prihvatio je patnju da bismo mi mogli prihvatiti patnju; nosio je križ da bismo mi znali nositi svoj; umro je da bismo mi naučili što je smrt; uskrsnuo je da bismo shvatili zašto živimo i kamo idemo. 

Kršćanin koji želi izbjeći križ i muku uvijek će biti kivan na Boga i optuživati ga da je nepravedan, nikada neće razmišljati na Isusov način, niti će moći osjetiti ljepotu uskrsnuća. 

Isus je ukazujući se učenicima rekao: Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Drugim riječima – kršćanin je svjedok. 

No, kako biti uvjerljiv svjedok ako prvo sam nisam uvjeren u ono što svjedočim. Toma je stekao osobno iskustvo i bio uvjerljiv svjedok do mučeničke smrti. Molitvom, razmišljanjem, primanjem sakramenata, slavljenjem euharistije, pamćenjem Božjih djela u svom životu – i ja postajem uvjerljivi svjedok drugima. Kršćanin na Isusov način!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Tomislava Ćurića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.