Službenica Božja i stigmatičarka, Louise Lateau, rođena je 29. siječnja 1850. u Belgiji. Preminula je u trideset trećoj godini. Ali ova priča nije o Louise. Riječ je o strancu koji je spasio ne samo Louisein život, već i život njezine majke i dviju sestara. Zvao se Francis Delalieu, piše Catholic Stand.

Majka udovica s tri bebe i bez novca

Obitelj Lateau bila je doslovno na samrti. Otac, Grgur, umro je od malih boginja samo tri mjeseca nakon što se Louise rodila. Adele, s troje male djece, još uvijek je bila prikovana za krevet nakon što je vrlo teško proživjela porod Louise. Louise, još kao beba, također je dobila boginje. Najstarije dijete, trogodišnja Rosina, pokušavala je biti kućna skrbnica što je uključivalo brigu o njezinoj majci, dvogodišnjoj Adelini i bebi Louise.

Oslabljena do točke u kojoj majka nije mogla ni ustati iz kreveta, vjerojatno je samo molila da ne bude prva koja će umrijeti, ostavljajući svoju dječicu samu.

Lokalni liječnik, preplavljen ovom epidemijom velikih boginja, svratio je oko tjedan dana nakon Grgurove smrti da provjeri obitelj. Dao je sve od sebe da pokaže Rosini što treba učiniti. Znao je da je beznadno i bio je siguran da će uskoro navratiti i naći ih sve mrtve.

Ali nekako je lokalni seljak po imenu Franjo Delalieu saznao za nevolju obitelji. Dvanaest dana nakon Grgurove smrti, Franjo je ušao na vrata kuće Lateauovih.

Stranac po imenu Franjo Delalieu

Pokušajte zamisliti kako se osjećala ta tek udovica majka troje beba, bez novca. Očaj i beznađe morali su biti nepodnošljivi dok je gledala svoje troje djece kako tiho umiru pred njezinim očima. Oslabljena do točke u kojoj nije mogla ustati iz kreveta, vjerojatno je samo molila da ne bude prva koja će umrijeti, ostavljajući ih same. I odjednom su se ulazna vrata otvorila i pojavio se Francis Delalieu. Bog je ipak slušao.

Ovaj stranac sigurno je imao Isusovu ljubav u svom srcu jer tko bi riskirao vlastiti život za potpune neznance?

Franjo je odmah preuzeo odgovornost. Prvo je očistio djecu. Zatim ih je umirio i otišao nabaviti hranu i potrepštine. Ovaj čovjek, taj stranac, sigurno je imao Isusovu ljubav u svom srcu. Riskirao je vlastiti život boraveći u kućanstvu zaraženom boginjama. Prkosio je oluji zaraze dok je čistio, hranio i brinuo se za majku i njezinu dječicu. Ovo je ipak bila 1850. godina, a ne dvadeset i prvo stoljeće. Nisu imali ni tekuću vodu.

Biti njegovatelj može biti ogroman izazov

Bio sam (kao i mnogi drugi) primarni njegovatelj ozbiljno bolesne osobe. Neki njegovatelji pomažu svojim voljenima da ozdrave nakon teške operacije ili nezgode. Dobra strana ovakve skrbi je što se nazire kraj jer je moguć dostižan cilj, odnosno oporavak od operacije na otvorenom srcu.

Zatim postoji alternativa skrbi za nekoga tko je smrtno bolestan. Cilj je u ovim slučajevima pomoći vašoj voljenoj osobi da živi što mirnije i udobnije dok je Bog ne pozove kući.

Što je nagnalo ovog čovjeka da brine o tri bebe i njihovoj majci prikovanoj za krevet nadomak smrti?

Jedina moguća motivacija koju je Delalieu mogao imati bila je ta da je bio ispunjen ljubavlju dobrog Samaritanca. Nije postojala obiteljska veza između Delaliea i Lateausovih. Nije bilo “nikakvih obveza”. On je jednostavno ljubio svog bližnjeg. Iz toga slijedi da je, prije svega, ljubio Boga svim svojim umom, srcem i dušom.

Tko je bio Franjo Delalieu?

Tko je bio ovaj čovjek? Tko je bio taj stranac koji je došao u kućanstvo koje je bilo leglo malih boginja? Što je natjeralo ovog čovjeka da brine o tri bebe i njihovoj mami prikovanoj za krevet koja tamo živi, ​​kad su svi bili nadomak smrti? Tko čini takve stvari samo iz dobrote i suosjećanja? Kakav bi to čovjek ostao gotovo dvije i pol godine dok majka i djeca ponovno ne budu zdravi? Franjo Delalieu bio je takav čovjek. Koliko je još sličnih njemu na svijetu, nenajavljenih i nepoznatih?

Francis Delalieu prihvatio je dvije najveće zapovijedi.

Jedina dostupna informacija o Franji Delalieuu je da je bio poljoprivredni radnik i da je živio u ili oko malog grada Bois d’ Haine u Belgiji. Poznato je da je Adele Lateau i njezinu djecu uzeo pod svoju brigu i njegovao ih dok nisu ozdravili. Nakon toga, negdje tijekom 1853., čini se da je Franjo nestao.

Anne Louise Lateau dobila je stigme 1868. godine. Počevši od 1871., pa sve do svoje smrti 1883., njezin jedini izvor prehrane bila je Sveta Euharistija i nekoliko čaša vode dnevno. Jedna je od najpoznatijih stigmatičarki 19. stoljeća.

O Franji Delalieu vrlo se malo zna. Bio je stranac koji je istupio i brinuo se za bližnjega baš poput dobrog Samaritanca u Isusovoj prispodobi. Siguran sam da je njegova nagrada velika na nebu. Kad je Bog na djelu, sve je moguće.