Luksemburški nadbiskup kardinal Jean-Claude Hollerich S.J. predvodit će u utorak, 11. travnja u 16 sati svečano euharistijsko slavlje u crkvi Presvetog Imena Isusova u Rimu tijekom kojeg će za đakone zarediti 20 kandidata iz „Collegio internazionale del Gesù“. Među njima je i član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove Zlatko Brauchler, rodom iz Speyera (Njemačka), čiji su preci Podunavski Nijemci iz Nijemaca (Srijem).

Zlatko Brauchler rođen je 16. kolovoza 1991. u Ludwigshafenu na Rajni (Biskupija Speyer) u Njemačkoj, u klasičnoj radničkoj obitelji. Njegova obitelj s očeve strane rodom je iz općine Nijemci, iz Srijema, a majka mu je Poljakinja. Ima dva brata i jednu sestru.

Nakon mnogih duhovnih razgovora s mojim duhovnikom, postajao sam sve svjesniji da me Bog želi u Družbi Isusovoj.

“S otprilike 15 godina prvi put sam osjetio Božji poziv za svećeništvo. Povjerio sam se tada jednom svećeniku koji me je od tog dana duhovno pratio. Kako sam osjetio da je taj poziv sve dublji i jasniji, povjerio sam se svojoj majci. Ona je bila vrlo šokirana i skroz potresena. Obavijestila je cijelu obitelj o mojoj odlucci i svi su bili protiv. Kako bi me spriječili roditelji mi nisu dopustili pohađanje gimnazije, nego sam najprije morao završiti strukovno obrazovanje. Nije mi bilo jednostavno. Bilo je to vrijeme u kojem me je Bog stavio na kušnju”, svjedoči Zlatko na stranicama Družbe Isusove u Splitu. 

Nakon završetka srednje škole stekao je trogodišnje strukovno obrazovanje za vrtlara hortikulture. Božji poziv u njegovu srcu nije nestao, a svoju je vjeru tada živio tajno.

Na dnevnu Svetu misu i na susrete s mojim duhovnim pratiteljem išao sam samo u tajnosti.

“Moja se obitelj i dalje nije slgala s mojim pozivom. Svoju vjeru živio sam potajno. Na dnevnu Svetu misu i na susrete s mojim duhovnim pratiteljem išao sam samo u tajnosti. Nakon mog strukovnog obrazovanja i nakon što sam postao punoljetan iselio sam se iz roditeljske kuće i ušao u Nadbiskupijsko sjemenište za kasna zvanja 2010. godine. Tu sam pohađao i Humanističku gimnaziju biskupije Munchen – Freising u Wolfratshausenu, blizu Munchena, kako bih se spremio za maturu i nastavio sa svojim duhovnim pozivom. U sjemeništu sam mogao živjeti svoj poziv i razvijati ga. Božji poziv ispunjavao je moje srce sve jače iz dana u dan. Srce mi je prožimala čežnja za Euharistijom, Isusom Kristom i službom Božjom”, rekao je član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove Zlatko Brauchler.

S vremenom sam osjetio da je moj poziv posajao konkretniji i da mi je Bog namijenio put u redovničku zajednicu.

Isusovce je prvi puta upoznao u Munchenu gdje je aktivno počeo proučavati njihovu duhovnost.

“Čitao sam puno o životu svetog Ignacija Lojolskog i o njegovom susretu s Kristom. S vremenom sam osjetio da je moj poziv posajao konkretniji i da mi je Bog namijenio put u redovničku zajednicu. Zbog toga sam počeo dublje proučavati isusovačku duhovnost. Nakon mnogih duhovnih razgovora s mojim duhovnikom, postajao sam sve svjesniji da me Bog želi u Družbi Isusovoj. Redovite duhovne vježbe i dani sabranosti, kao i razgovor s Bogom u molitvi, učvršćivali su Njegovu volju u meni i ostvarili je”, naglasio je.

Samo tamo gdje leprša dobra duša, poziv može rasti i sazrijevati.

Njegov dolazak u Hrvatsku mnoge je iznenadio jer mu je materinji jezik njemački, ali u srcu je osjećao da je to Božja volja za njega.

“Svoje sam praznike svake godine provodio u Hrvatskoj ili u BiH, tako da sam i tamo imao dobar uvid u trenutačnu crkvenu situaciju. Moji su me prijatelji iz Hrvatske i BiH uvijek obavještavali o najnovijem stanju stvari. Ova iskustva bila su od velike važnosti za moje opredjeljenje. Osim toga, naučila su me zajedničkom radu s različitim mentalitetima ljudi, kao i učiti iz njihovih iskustava i primijenjivati ih u vlastitom životu. Ta mi internacionalnost razjašnjava što znači Crkva. Posebno me prijateljstvo veže sa sestrinskom zajednicom Služavki malog Isusa (Sarajevska provincija), kao i s mnogim svećenicima Sarajevske nadbiskupije, prijateljima iz Slavonije i Zagreba”, rekao je Zlatko.

Ako se cvijet posadi u dobru, plodnu zemlju, razvit će se u svojoj ljepoti i raskoši. Biljka će povući iz plodne zemlje svu svoju snagu kako bi donijela bogate plodove.

Redovnički poziv usporedio ju s rastom biljke koja se mora posaditi u plodnu zemlju da bi davala zdravi plod.

“Samo tamo gdje leprša dobra duša, poziv može rasti i sazrijevati. Rado to uspoređujem s rastom biljke: Kada se posadi u lošu zemlju, tada će biljka teško niknuti. Rast će vrlo slabo i skoro da neće davati nikakve plodove, zato što joj nedostaje plodna zemlja za rast. Za ovu biljku je temelj slab da bi pronašla snagu za donošenje bogatog ploda. Ako se cvijet posadi u dobru, plodnu zemlju, razvit će se u svojoj ljepoti i raskoši. Biljka će povući iz plodne zemlje svu svoju snagu kako bi donijela bogate plodove. Na takav način gledam i na svoje svećeničko i redovničko opredjeljenje za Družbu Isusovu u Hrvatskoj i stupanje u Novicijat u Splitu”, naglasio je budući đakon.