U Djelima apostolskim pratimo tijek događaja nakon Isusova uskrsnuća. Takav jedan događaj je Petrovo obraćanje o kojem slušamo u današnjem prvom čitanju. Petar na jedan novozavjetni i obnovljen način tumači prošle događaje. On jasno uočava i slavi Božje djelovanje koje je vidljivo u Isusu i razlikuje ga od djelovanja onih kojima je ovladao đavao i upravo su potrebni oslobođenja. Stoga Petar iznosi činjenice koje svjedoče o Isusu: činio je dobro, činio je da Božje kraljevstvo postane vidljivo, činio je čudesa, propovijedao je Radosnu vijest, poučavao je narod, ozdravljao je one kojima bijaše ovladao đavao. Poznato je iz evanđelja do kojih razmjera su išla Isusova djela – do te mjere da je oživljavao mrtve. Isus je oslobađao od đavolskoga utjecaja i smrti koja je posljedica grijeha.

Važna dimenzija Petrova obraćanja jest to da on i njegovi prijatelji snažno stoje iza svojih riječi – jer su se osvjedočili gledajući svojim očima. Oni su svjedoci i Isusova života i Isusove smrti i Isusova uskrsnuća. Petar sada novim očima gleda na cijelo pojavljivanje Isusa iz Nazareta. Shvaća da je u njemu spasenje. Jasno izriče kako je za oproštenje svih grijeha potrebno vjerovati u Isusa. Takva vjera je ulaznica potrebna čovjeku da bi prispio do vječnoga spasenja.

Suživjeti se s Isusom, nastavlja poslanica Kološanima, zapravo stremiti suuskrsnuću s Kristom jest misija čovjeka na ovozemaljskom putu. Tako će ostvariti svrhu svoga postojanja – dovršenje u slavnoj vječnosti s Bogom. Isusovo uskrsnuće fizički – doslovno u tami groba – vrlo vjerojatno nitko nije vidio. Bar se nigdje ne spominje. Evanđelja opisuju neke neizravne razine toga iskustva na sljedeći način: Matejevo da su bili prisutni stražari koji su čuvali grob (zasigurno blizu groba, ali ne iznutra), Markovo i Lukino o jednom ili dvojici (tajanstvenih) ljudi koji proklamiraju Isusovo uskrsnuće (zapravo djeluju kao oni koji nisu od ovoga svijeta).

Samo Isusovo uskrsnuće je ljudskom razumu i logici uvijek misterij i nedokučiva stvarnost. Ipak, čovjeku – ljudima, bilo je sasvim vidljivo i jasno da je grob u nedjeljno jutro bio prazan. Toj se činjenici nisu protivili čak ni Židovi koji su pokrenuli Isusovo razapinjanje. Isusov prazan grob je tek početak, jer uslijedit će susret s uskrslim Kristom. Tada će ga učenici vidjeti uživo. U njima zatim nastaje nova spoznaja, vjera se preobražava, ali i razumu postaje očito da je riječ o Božjem zahvatu u prirodu, tj. u vremensko-materijalni svijet.

Oni, svjedoci Isusa Krista uskrsloga, započet će sasvim novu eru čovječanstva. Njihovim djelovanjem šire se Crkva i vijest o Isusovu uskrsnuću, što je srž kršćanske vjere. Mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće – 1. Isusovo koje se dogodilo i 2. naše koje se ima dogoditi u budućnosti. Kada kažemo Isusovo uskrsnuće, onda mislimo da je Isus ubijen, dakle umro je i sahranjen kao svi umrli, a zatim oživio na novi, preobraženi način života – uskrsnuo je i živ je! Tko to danas još može povjerovati? Svatko tko vjeruje u svemoć Božju, tko shvaća da Bog koji je stvorio živa čovjeka, može obnoviti život i nakon tjelesne smrti.

Vjera u uskrsnuće je vjera u ozbiljnoga i odgovornoga Boga – Boga s pokrićem, Boga pobjednika.

Vjera u uskrsnuće je vjera u ozbiljnoga i odgovornoga Boga – Boga s pokrićem, Boga pobjednika. Ona proizvodi radost jer kršćanin zna da je otkupljen i spašen. Kada kažemo naše uskrsnuće – onda mislimo na ono koje se ima dogoditi na kraju svijeta, kada će sva tjelesa biti uskrišena i naći se pred Bogom na konačnom sudu prije ulaska u slavu za one koji su Božji, odnosno odlaska u propast za one koji su odbili Božju ljubav. Kršćanin zna da će živjeti u novoj preobraženoj stvarnosti sa svojim Bogom i zbog toga se smije radovati.

Radost uskrsloga Krista nam može i treba biti uvijek u mislima kada nas na zemlji pohodi neko iskušenje. Živimo u svijetu koji nije lišen zla ni posljedica zla, ali Bog pobjednik je veći od svakoga zla. U njemu je naš smisao. Živjeti s Kristom Gospodinom već nam na zemlji budi sigurnost, doduše u vjeri, ali sigurnost koja počiva na Božjoj svemoći. Radost i mir Uskrsloga Krista bila s nama u sve dane. Sretan Uskrs!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Čuture prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.