„Mislim da bi mi zbilja bilo teže. Ovako nemam nikakvih moralnih dilema. Radim uvijek najbolje ono što mogu. Ne postavljam si pitanja ‘jel to može ovako ili onako’, već znam svoja životna pravila koja su jasno postavljena od Boga.”

Poručio je to za Hrvatsku katoličku mrežu specijalist oftalmolog dr. Zrinko Vukojević s KBC-a Zagreb, bolnice Rebro, te voditelj Obiteljske zajednice, zajedno sa suprugom, u svojoj župi Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea na zagrebačkoj Trnovčici.

Kad smo mu najavili temu našeg razgovora, HKR-ov sugovornik je zapravo tada prvi put u životu – kaže nam – sam sebe upitao: ‘Zašto vjerujem?’

„I tada sam shvatio da je to meni sasvim normalno kao što je hodanje na dvije noge, kao što je disanje i sve drugo za što se ne pitaš, pa tako i zašto vjeruješ u Boga. To je tako. Vjeruješ, Bog je u svima nama. Ja, dakle, vjerujem da je Bog u nama i da je to nešto čisto prirodno i normalno. Vjeruješ i imaš komunikaciju s Njime te osjećaj da je On svugdje oko nas, a to ljudima daje smisao i pokazuje životni put, kao i nadu da ćemo nakon ovog života živjeti još jedan drukčiji život.”

Izrekao je vrlo jednostavne riječi o vjeri koje čine život upravo takvim – jednostavnim – kada se prigrli Boga, nasuprot njegove vrlo komplicirane i zahtjevne oftalmološke specijalizacije s obzirom na liječenje našeg najvažnijeg osjeta vida.

Složio se da onda u takvom prihvaćanju svoje katoličke vjere nema potrebu za nekim širim ili možda dubljim preispitivanjem, jer sve je tako jednostavno, no ipak smo ga u tom kontekstu priupitali: Kakvim se Gospodin u njegovom životu očitovao? Tko je Bog za Zrinka Vukojevića?

„On je moje sve dobro, On mi je takoreći sve pozitivno u životu što povezujem s darom Božjim, a i ono negativno što dolazi – to je isto Božja volja”, smatra on.

Zapravo, Gospodin nam daje sve – nastavlja u istom tonu – a mi se tek uklapamo u to. Imamo svoju slobodnu volju. Živimo svoj život koji nam je dao. Pokušavam živjeti i djelovati, recimo to tako, prema njegovim napucima koje nam daje preko Svetoga pisma.

Vjeru je primio u obitelji pa do preko odlazaka u crkvu, vjeronauka, bliskih ljudi, zapravo – kaže za emisiju ‘Zašto vjerujem’- „čim sam počeo razmišljati bio sam svjestan da Bog postoji i da ovaj svijet, koji doživljavamo svojim osjetilima, da to nije sve”.

I onda kako čovjek raste, formira se, dođe u razdoblje kada postavlja pitanja i vrlo lako ode drugim smjerom, a onda je tu vrlo bitna ona uloga roditelja, Crkve, uloga svećenika – da dobijemo prave informacije koje će nam skrenuti pozornost na duhovnu stranu, na Božju dobrotu „i mene je to bitno odredilo u životu”, poručuje ovaj vrhunski oftalmolog koji je kao liječnik bio i hrvatski branitelj, te je više od 25 godina u braku, a također je i na Zagrebačkom sveučilištu.

Vrlo rano je postao svjestan Božje nazočnosti i život, stoga, uglavnom pokušava voditi takvim načelima Isusa Krista i Katoličke crkve, govori ovaj otac četvero djece koji je za Hrvatski katolički radio, uz drugo, rekao da je u odgoju djece u kršćanskome duhu definitivno uloga roditelja najvažnija.

Molitva u Padovi

„Ponekad ne slušaju, ne dobiješ pozitivan odgovor na ono što govoriš, ali nije važno govoriti – važno je pokazati. Ja se sjećam riječi mog bivšeg župnika Andrije Voska, poljskog dehonijanca danas župnika u Kutinskoj Slatini, koji je stalno ponavljao: ‘Roditelji su važni, ali otac je najvažniji’. Kad otac ide u crkvu, idu i djeca u crkvu. Kad otac klekne u crkvi, te kada djeca to vide, klečati će i oni, kada se otac moli – molit će se i djeca.”

Osvjedočio se u to puno puta i na svome osobnom primjeru. Naravno, da je majka jednako važna – poručuje ujedno – no otac je svojom tradicionalnom pozicijom u tradicionalnoj obitelji jako važan za odgoj djece i da ih usmjeri putem vjere – jer kada otac klekne pred nekim onda njegova djeca znaju da je taj netko puno važniji nego njihov tata.

Sve je to izrekao za program Hrvatskog katoličkog radija 5. travnja u emisiji ‘Zašto vjerujem’ – koja se redovito emitira petkom od 16.15 – a snimku razgovora preslušajte na ovom HKR-ovom linku.

Poslušajte i odgovore na pitanja: Koliko je bolje kada se u župi uključiš u obiteljsku zajednicu? Što bi to bilo ‘duhovno tuširanje’? Koliko je na njega utjecala očeva rečenica: ‘Pa ti si dobar čovjek’ te kako se pobožnost Božjeg milosrđa uklopila u njegov život?