U retfalačkoj župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku najmlađi župljani su tijekom ovogodišnje korizme sudjelovali utorkom u pobožnosti križnoga puta i pripravljajući se za Vazam djelima ljubavi djeca su u korizmi skupljala u kasice novčani prilog za gladnu, siromašnu djecu u Africi u Misiji Kisongo u Tanzaniji.
Na Veliki petak (7. travnja) u 15 sati (uru Isusova preminuća na križu) župnu su crkvu napunila djeca, najmlađi s članovima obitelji, vrtićarci, prvopričenici (93) i stariji školarci iz osnovnih škola (OŠ Ivana Filipovića i OŠ Retfala) koji su donijeli kasice pred Božji grob.
Molitveni je susret otvorio župnik vlč. Ivan Jurić, kazavši kako su stariji župljani sudjelovali u pobožnosti križnoga puta u 9 sati razmatrajući Isusovu muku, a na poseban način djeca su se došla pokloniti i pomoliti uz Božji grob. „U 15 sati Isus je umro na križu i bila je tama, kako kaže evanđelist Matej od šeste ure nasta tama po svoj zemlji — sve do ure devete“ (Matej 27,45). Zatvorimo oči, zamislimo da smo kraj Isusa, poklonimo se na koljenima, ostanimo s Isusom u šutnji i onda ćemo skupa moliti“, kazao je župnik. Križ je ispred Božjeg groba držao župni vikar vlč. Florijan Zagorščak, dok je vlč. Jurić predmolio meditaciju, a u molitvi su sudjelovale s. Marija Jerković i s. Vianea Pezer,
redovnice Družbe Sestre naše Gospe. Vlč. Jurić približio je najmlađima zašto je oltar na današnji dan gol, bez križa, bez svijećnjaka i bez oltarnika, kako je Isus Spasitelj prinio krvnu žrtvu križa, darovao svoj život za nas te je, propitujući djecu o apostolima i Judi, ispričao kako je Isus bez grijeha osuđen, mučen i umro raspet na križu. Razložio je zašto je „kršćaninov križ jedina i najstarija zastava na svijetu koja nikada ne zastarijeva“, znamen kojega dobivamo na krštenju i nosimo u životu.
Župnik Jurić predmolio je s djecom u poklonu križu Očenaše za pet rana Kristovih te je križ stavljen kraj Isusova groba. Vikar Zagorščak okupljenima je kazao: „Križ je za nas znači da ćemo i mi pobijediti, križ je najveća istina naše vjere jer je smrt pobijeđena! I smrt nije kraj našega života nego početak vječnoga i svaki put kada dođemo na misu slavimo uskrsloga Gospodina.“
Naposljetku je župnik Jurić zahvalio darivateljima siromašne i gladne djece za koju su, kao i za djecu pogođenu ratom, napuštenu i zlorabljenu, okupljeni klečeći izmolili deset Zdravomarija. Djeca su otpjevala zahvalnu pjesmu Isusu koju je predvodila s. Vianea Pezer te su se svi poklonili uz Isusov grob u crkvi.
Prvopričesnici su prethodne večeri sjedeći u prvim klupama za njih rezerviranim sudjelovali i u Misi Večere Gospodnje, a dvanaestorica očeva prvopričesnika u obredu pranja nogu (Mandatumu).