Fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan samostana sv. Jeronima u Slanom za Radiopostaju Mir Međugorje pojasnio je kada možemo pristupiti pričesti.

Fra Stipan je na početku svoga odgovora podsjetio na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista. Fra Stipan se potom osvrnuo na ovo drugo – biti čist od grijeha, osobito smrtnoga.

Teški grijesi se moraju ispovjediti, odnosno primanje pričesti pod teškim grijehom bilo bi svetogrđe.

”Teški grijesi su oni koji su učinjeni svjesno, slobodno i kada se radi o povredi velike ili važne stvari. Ako jedan od ova tri uvjeta nedostaje, onda se ne radi o teškom grijehu. Teški grijesi se moraju ispovjediti, odnosno primanje pričesti pod teškim grijehom bilo bi svetogrđe. Jasno da se trebaju ispovjediti i laki grijesi, no oni nisu prepreka za svetu pričest. Ne zaboravimo da na početku svakog euharistijskog slavlja postoji pokajnički čin u kojemu nam Bog oprašta lake grijehe kako bismo mogli pristupiti svetoj pričesti. Sveta pričest je sakrament, koji nas povezuje s onim koga u njoj primamo, s Isusom Kristom i opna nam je snaga na životnom putovanju u borbi protiv grijeha i zla.

No, budući da smo mi kao ljudi skloni ekstremima, onda u stvarnosti imamo dvije krajnosti: jedni izbjegavaju primiti svetu pričest, ako se neposredno prije nisu ispovjedili, a onda imamo i drugo krajnost, a to je primanje svete pričesti bez redovite ispovjedi i pokajanja i svijesti što se u svetoj pričesti zapravo događa”, kazao je fra Stipan Klarić, naglašavajući kako ”moramo imati u vidu životne okolnosti pojedinca, ali i paziti da savjest bude ispravno oblikovana”.

Krivnja je, kao i sam grijeh, djelo zloduha, koji nas najprije navede na grijeh, a onda nas krivnjom veže uz taj grijeh i neprestano nas vraća u prošlost…

”Na stanje savjesti pa i svijesti itekako utječe psihičko stanje pojedinca. Nitko od nas ne može pristupiti svetoj pričesti kao zaslužni pravednik, možemo pristupiti samo kao raskajani grešnici, koji skrušeno i sa zahvalnošću primaju taj neizrecivi dar – Kruh nebeski. Također, važno je napomenuti kako je dobro biti svjestan da krivnja i kajanje nisu isto. Kajanje je od Boga, ono je žal za učinjenim grijehom i propuštenim dobrom, ali uvijek u perspektivi radosti zbog Očeva oproštenja i povratka u poredak milosti koji mi daje da se mogu radovati budućnosti, odnosno novoj prilici koju mi moj Nebeski Otac daruje. Krivnja je, kao i sam grijeh, djelo zloduha, koji nas najprije navede na grijeh, a onda nas krivnjom veže uz taj grijeh i neprestano nas vraća u prošlost i ne dopušta da iskusimo radost zbog toga što nam je Nebeski Otac oprostio grijehe. Sputava nas i u centar naše pozornosti stavlja grijeh, a ne obraćanje i to je zamka zloga”, kazao je fra Stipan Klarić i dodao kako je ”uvijek u ovim dvojbama savjesti dobro razgovarati sa svećenikom, s ispovjednikom, sa svojim duhovnikom, koji će nam pomoći ispravno oblikovati svoju savjest i poći putem obraćenja koji je ujedno i put slobode”, kazao je fra Stipan Klarić, a za konkretan slučaj s početka teksta naglasio kako mu se ne čini da se tu radi o teškim grijesima, iako je nemoguće sve jasno razumjeti iz njegova pisma te bi u ispovijedi bilo potrebno postaviti još koje pitanje.

”Ovo su pitanja koja su pitanja savjesti i predmet su svete ispovijedi i uvijek se rasprave i pojašnjavaju s ispovjednikom ili sa svojim duhovnikom”, zaključio je fra Stipan Klarić,