Lekcija peta me uči: ne boj se samoće. Ne boj se samoga sebe. Ne boj se svojih misli i svojih strahova. Onome tko u Boga vjeruje, tišina daje mogućnost slušanja u razumijevanja koje ide onkraj običnoga.
U proljeće, kada se sve polagano oblači u boje života, mi kršćani se spremamo slaviti Život. I nekom tajanstvenom snagom ohrabreni, u nama se budi želja za vječnošću i čežnja za nebom. Dok proljeće plete svoje niti i na mrtvim granama pojavljuju se prvi pupoljci, mi iznova otkrivamo to veliko otajstvo života: na život je osuđena samo ona stvarnost koja je spremna umrijeti za svoje ideale. To nam je lekcija prva, piše fra Antonio Musa za portal Dijaspora.hr.
U slavlju Velikoga tjedna, počevši s Nedjeljom Muke Gospodnje – Cvjetnicom, daje nam se prilika kušati Božju dobrotu i Božju blizinu. Ulazimo tako u Jeruzalem s Gospodinom, praćeni svjetinom koja gromoglasno viče Hosana u visini. Bog ulazi pobjedonosno u svoj grad iako znade da mu je ovdje mučenički umrijeti. Samo je žrtva kadra donijeti blagoslove koji traju.
Eto nam lekcije druge. Smisao ovih svetih dana osvaja. Na Veliki četvrtak slavimo tajnu zahvalnosti. Kruh nebeski koji lomimo i vino vječnosti kojim se napajamo snaga su koja potiče i mijenja. Dok na ovu svetu večer klečimo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, ćutimo kako nam se uvijek iznova svrstavati na stranu Gospodinovu. Onaj koji kleči pred Isusom u sebi posjeduje snagu da ne mora klečati ni pred jednim gospodarom ove vremenite zbilje.
Onaj koji kleči pred Isusom u sebi posjeduje snagu da ne mora klečati ni pred jednim gospodarom ove vremenite zbilje.
Lekcija treća nas opominje: vrati se k svetoj misi. A na Veliki petak gledamo u križ. Mjesto rugla postade po Isusovom predanju mjesto spasenja. Bogu je sve moguće. On znade moju bol i moja mu je patnja tako bliska. I uči me da svoju bol i svoju patnju ne odbacujem, nego je njemu prikazujem za dobro svoje i onih oko mene.
Otkriva nam se tako četvrta lekcija: patnja može biti i blagoslov ako svoj križ združim križu Isusovu. Tišina Velike subote progovara glasnije od svih pouka. I Bogu je trebao mir i osamljenost. Samo ona ljubav koja je spremna proći kroz muku zatvorenog groba ima potencijal progovoriti i snagom Uskrsnuća.
Lekcija peta me uči: ne boj se samoće. Ne boj se samoga sebe. Ne boj se svojih misli i svojih strahova. Onome tko u Boga vjeruje, tišina daje mogućnost slušanja u razumijevanja koje ide onkraj običnoga.
Onome tko u Boga vjeruje, tišina daje mogućnost slušanja u razumijevanja koje ide onkraj običnoga.
I na koncu radost Uskrsa. Poput onog ljiljana koji se na svijet probio kroz snijeg i ostatke lanjske trave, tako i Uskrs probija granice mraka i suzbija vladavinu besmisla. Otvoreni grob postaje mjesto gdje iščezavaju naše zatvorenosti, a otvara nam se nova perspektiva života. Šesta je lekcija najsnažnija: u sjaju Uskrsa mi vidimo dalje, osjećamo dublje i ljubimo snažnije. Neka ti putovanje kroz ovaj Veliki tjedan bude baš ovakvo i neka u tebi probudi čežnju za životom i žeđ za smislom koju ovi dani nesebično dijele nama gladnima ljubavi. Tema broja: Uskrs Proljetne lekcije o Ljubavi.