Otac Cuthbert je opat u Farnboroughu, u Hampshireu, oko 60 kilometara jugozapadno od Londona, opatiji koja je posvećena Svetom Mihovilu, ali u kojoj se od 2008. nalazi Nacionalno svetište Sv. Josipa. Iako je ovo svetište mlado i relativno nepoznato u europskim i svjetskim okvirima, tradicija štovanja kipa Svetog Josipa ovdje postoji od 1874., piše Katolički tjednik Nedjelja ba.

O svetištu danas brine benediktinska zajednica od desetak članova koja živi svakodnevnu molitvu, rad i učenje prema drevnom Pravilu Svetog Benedikta. Osim toga osam puta dnevno pjevaju na latinskom, gregorijanski koral, imaju malu farmu, gostinjsku kuću i izdavačku te tiskarsku djelatnost. Oduvijek su bili mala zajednica i po svom kontemplativnom životu dosta se razlikuju od većine benediktinskih zajednica u Engleskoj koje vode škole i župe.

Iako je ovaj samostan u Engleskoj, njihova je povijest „francuska“. Osnovala ih je kraljica Eugenie koja je sa svojim suprugom Napoelonom III. i sinom Louisom pokopana u kripti. Prvi redovnici ovdje bili su Francuzi, ali s vremenom se to promijenilo i danas su većinom Britanci.

O. Cuthbert je rođen 1967. u Engleskoj, a u samostanu djeluje već 37 godina, zapravo od završetka malog sjemeništa, te nam je bio izvrstan sugovornik na temu štovanja Sv. Josipa i hodočašća u ovo mlado svetište, svetčeve moralne veličine i duhovne poruke danas…

Poštovani oče Brogan, na početku nam recite tko je sv. Josip za Vas i što mislite zašto je njegova svetkovina u korizmi, na početku proljeća?

Josip je muškarac kojega je Bog izabrao da čuva njegova Sina. To zasigurno mnogo znači kad ti netko povjeri na čuvanje vlastito dijete. Sveti Josip je bio i lijep mladić kada se u njega zaljubila Blažena Djevica Marija, te ga zavoljela i ostala s njim. Sveti Josip je moćan svetac kad su ga pape izabrale za zaštitnika cijele Crkve.

Za nas redovnike ovdje njegova svetkovina u ožujku više je trodnevlje nego jedan blagdan. Sveti Josip je 19., Sveti Cuthbert, moj imendan, je 20., a Sveti Benedikt 21. ožujka. Bez lažne skromnosti našoj je zajednici to najdraži tjedan u korizmi! Sezona je dočeka novog života što dolazi s proljećem. Priča iz Nazareta o Josipu i njegovu očinstvu dobro pristaje uz to razdoblje…

Znamo neizmjernu ljudsku i moralnu veličinu sv. Josipa, muža u kojega su se mogli pouzdati Bog i Blažena Djevica Marija. Koja je njegova duhovna poruka danas? Pitamo se danas koliko je istinske ljubavi i povjerenja između supružnika u obiteljima koje bi trebale slijediti Svetu nazaretsku Obitelj?

Zanimljivo je da su mnogi hodočasnici muškarci. Dolaze kao pojedinci ili skupine. Oni su dokaz potrebe za autentičnom duhovnošću muškosti, očinstva, autoriteta i obitelji.

Najbolji odgovor na pitanje možemo naći u Matejevu evanđelju: „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.’“ I on je poslušao.

Josipova pravednost očituje se upravo u tome što unatoč činjenici da je Marija trudna, a on nije bio s njom – ne osuđuje je. Na neki način biva ponizan pred Bogom i samom Marijom priznavši da on to ne razumije.

Kad bi današnji supružnici bili takvi, mnogi bi brakovi bili spašeni.

Kad bi današnji supružnici bili takvi, mnogi bi brakovi bili spašeni. Za razliku od današnjeg čovjeka koji u takvim situacijama veoma lako preuzima ulogu sudca i izvršitelja presude. Sve to Josip prima s muževnom snagom i na kraju ostaje zajedno s voljenom ženom, vraća se u domovinu, djevičanskom Sinu osigurava egzistenciju i uz njih zadovoljan prelazi u vječnost.

Je li uloga svetog Josipa podcijenjena u teologiji i otačkoj predaji?

Ne bih rekao i koristio taj termin „podcijenjena“. Više volim „novoprihvaćena“ ili „nanovo cijenjena“. Svako doba ima svoje izazove, a izazovi našeg doba su izazovi Crkve i obitelji. Sveti Josip je svetac na dobrom „položaju“ da nam pomogne svojim primjerom i molitvama. Tu je i Marija sa svojom šutnjom koja je „rječita“, baš kao i Josipova.

Radio je s ljubavlju, srcem i dušom i mnogo prije sv. Benedikta ostvarivao je načelo sadržano u izreci: „Moli i radi!“. Sv. Josip je bio drvodjelja, stolar, tesar i ako je htio napraviti nešto solidno, skladno i lijepo, trebao je uložiti mnogo truda, napora i volje.

Progovorio bih malo i o činjenici kako se sve to uklapa u našu samostansku tradiciju rada. Sveti Benedikt nam govori da smo pravi redovnici kada živimo od djela svojih ruku. Duhovnost svetog Josipa dobro pristaje uz naš život. Sveti Benedikt je rekao da mi redovnici uvijek imamo smrt pred očima, a Sveti Josip je svetac zaštitnik dobre smrti.

Uloga sv. Josipa nije premalo vrjednovana, nego se mi premalo trudimo nasljedovati ga. O njemu znamo sve što trebamo znati, a pitanje je koliko toga provodimo u svakodnevnom životu.

Kada ste već spomenuli umiranje, vjernici se, među ostalim, sv. Josipu također mole za sretnu smrt. Zašto traže baš njegov zagovor?

Sasvim je prirodno željeti društvo Isusa i Marije u našim posljednjim trenutcima. Ovo je scena koja se često pojavljuje u crkvenoj umjetnosti. Ima li boljih drugova da nam pomognu u našoj smrti?

Ovaj je svetac primjer veoma važna čovjeka iz drugog plana, kojeg Bog treba da bi ostvario svoj naum. Prema usmenoj predaji i pobožnim legendama, Josip je umro u prisutnosti najsvetijih i njemu najdražih osoba, Isusa i Marije. Tko pak od nas ne bi poželio da sv. Josip bude prisutan kod njegove smrti?

Papa Pio IX. dodijelio je apostolski blagoslov po rukama Henryja kard. Manninga koji je posvetio Vašu crkvicu i kip svetog Josipa 13. travnja 1874. Kakav je duhovni život svetišta danas jer, čini se, relativno je nepoznato u odnosu na neka druga europska svetišta?

Da, malo smo poznati. Ipak, gotovo da nema dana a da neki hodočasnik, odnosno hodočasnička skupina ne „zaviri“ u naše svetište.

Mi stalno ovdje nešto gradimo i radimo. Opatija je nedavno bila podvrgnuta velikim restauratorskim radovima, pa smo oklijevali u promoviranju posjeta i hodočašća. Tu su bile i velike restrikcije zbog koronavirusa, ali možemo reći da s vjerom gledamo u budućnost.

Naš duhovni život ovdje je monaški. Svetište nudi usluge obilaskom svih naših prostorija i uvid u naš način života. Hodočasnici koji ovamo dolaze mogu spoznati našu bogatu duhovnost.

Iako nismo promovirali svetište, sveti Josip je ovamo dovodio svoje prijatelje. To je lagani potok, nije rijeka hodočasnika, ali postoji razlog što ne organiziramo posjete. Misionari Mill Hilla, službeno poznati kao Misionarsko društvo Svetog Josipa u Mill Hillu, katoličko društvo apostolskog života koje je 1866. osnovao Herbert Alfred Vaughan, djeluju u blizini i nemamo želju „natjecati“ se s njima i „otimati“ im vjernike.

Ipak, u budućnosti sanjamo o stvaranju dodatnih prostora za hodočasnike sa sadržajima za dnevne župne skupne posjete i pojedince.

Sveti Josip proglašen je zaštitnikom cijele Crkve tek prije „samo“ stotinjak godina, ali je tijekom stoljeća u povijesti Crkve relativno „zaboravljen“. Postavlja se pitanje  – zašto nije došlo do „zarazna“ štovanja, kao što je to bio slučaj s Marijom?

Duboko vjerujem da je novo poštovanje svetoga Josipa dar Božji za naše doba. Stvari leže skrivene u Božjem otajstvu i njihov plamen nastaje kada Bog, u svoje vrijeme, izabere.

Duboko vjerujem da je novo poštovanje svetoga Josipa dar Božji za naše doba.

Evanđelja nam govore o pojedinim dijelovima života Svetog Josipa, no iznose samo isječke vezane uz Isusovu kolijevku i neposlušnost u Hramu, a onda on pada u „zaborav“. Tradicija sugerira da je njegova smrt uzrok njegova „nestanka“ – tko zna?

U Knjizi proroka Habakuka postoji redak koji kaže da su Sunce i Mjesec stali. Divim se da su Krist, naše Sunce, i Marija – često simbolizirana kao Mjesec, stajali mirno u smislu da su bili poslušni Josipu. Kakva mu je milost povjerena! „Izgubljeni“ dio njegova života je rječit. To je jezik vjere, rada, ispravno korištene vlasti, pobožnosti, doma i obitelji.

Razlog što se Josip „gubi“ iz Isusova života je najvjerojatnije božanskog podrijetla, da ne bismo ono glavno zamijenili s onim što je manje bitno.

Sveti Josip je zaštitnik Hrvatske i mnogih župa u BiH… Koja je njegova duhovna uloga u Vašoj zemlji?

Mi katolici smo manjina u našoj zemlji. Njegova uloga ne može biti ista kao u zemljama gdje su katolici većina. Međutim, ono što mi imamo u svetom Josipu je ekumenizam… Naime, Josip je svetac kojeg „dijelimo“ s anglikancima i drugim protestantima u Engleskoj, i to je još jedno njegovo bogatstvo i duhovnost u našoj otočkoj stvarnosti…