Oni kojima tvrdnja da je Isus uskrsnuo i da je pronađen prazan grob gde je bio položen izaziva osjećaj nelagodnosti, prva stvar na koju pomisle je da je netko ukrao njegovo tijelo.

Ploča pronađena u Nazaretu sa napisanim carskim ukazom koji podsjeća na potrebu poštivanja nepovredivosti grobova svjedoči da su bili izazvani veliki nemiri u Jeruzalemu, nestankom tijela nekog Nazarećanina oko godine 30 po.kr.

Međutim, sama činjenica pronalaženja praznog groba, ne spriječava pomisao da je tijelo bilo ukradeno. Usprkos tomu, napravila je takav utjecaj na svete žene i Isusove učenike koji su došli na grob, i prije nego su vidjeli Isusa uskrsloga , prazan grob bio je prvi korak priznanju da je uskrsnuo, donosi Opus Dei.

Vidješe i povjerovaše.

U evanđelju po Ivanu precizno je ispričano kako je sve pronađeno. Rečeno je, kada su Petar i Ivan čuli što im je Marija govorila, izašao je Petar s drugim učenikom, te se zaputiše na grob :“Obojica su trčala, ali je drugi učenik brže trčao od Petra pa prije došao na grob. On se nadviri i opazi plahtice gdje leže, ali ipak ne uđe unutra. Uto stigne i Šimun Petar za njim te uđe u grob i vidje plahtice kako leže i ručnik što bijaše Isusu oko glave. Ručnik nije ležao skupa s plahticama, već napose smotan na jednom mjestu. Tada uđe i drugi učenik – onaj što je prvi došao na grob – te vidje i povjerova“ (Iv 20, 3-8 ).

Riječi kojima se koristi evanđelista za opis onog što su Petar i on vidjeli u praznom grobu, izražavaju živim realizmom njihov dojam koji ih je potaknuo na razmišljanje. Na ulazu je nastalo iznenađenje, pronalaskom plahti. Ako bi netko ušao da ukloni leš, bi li se zadržavao skidanjem plahti da odnese samo tijelo? Čini se nelogično.

No, osim toga, ručnik je i dalje smotan kao što je bio u petak popodne oko Isusove glave. Plahte su stajale kako su bile ostavljene omatajući Isusovo tijelo, ali sada nisu omotavale ništa pa su bile „poravnate“ , udubljene , kao da je Isusovo tijelo otišlo i napustilo ih neraspremljene prolazeći kroz njih.

Ljudski je bilo neobjašnjivo odsustvo Isusova tijela.

Postoji još iznenađujućih činjenica u opisu onoga što su vidjeli. Kada je tijelo obavijeno, prvo se omota ručnik oko glave, a onda se cijelo tijelo i glava zamotavaju u platno. Ivanova predaja potvrđuje da je platno u grobu ostalo na istom mjestu kao i prije te je sačuvalo isti položaj kao kada je tamo bilo Isusovo tijelo.

Opis u evanđelju s velikom preciznošću pokazuje ono o čemu su razmatrala dva zapanjena apostola. Ljudski je bilo neobjašnjivo odsustvo Isusova tijela. Fizički je bilo nemoguće da ga je netko ukrao, jer za izvaditi ga iz mrtvačke plahte, trebalo je odmotati plahte i ručnik, a oni bi tada ostali izgužvani. Apostoli su pred svojim očima imali plahte i ručnik, posložene isto kao i kada su tamo ostavili tijelo Učitelja, u petak popodne. Jedina je razlika da Isusovog tijela više nije bilo. Sve drugo je ostalo na svom mjestu.

Do te mjere su im bili značajni ostaci koje su pronašli u praznom grobu , da su im na neki način učinili smisao Gospodinovog uskrsnuća. Dakle „vidješe i povjerovaše„.