Susreti s papom Franjom uvijek su lijepi. Imaš dojam da si išao posjetiti oca. Uvijek me dojmi njegovo slušanje do te mjere da mi je neugodno, jer on me i dalje sluša, a ja sam završio govor. Zaista pažljivo sluša, nikad ne prekida.
Laudato Tv snimila je prigodni razgovor s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giorgiom Linguom u prigodi 10. obljetnice pontifikata pape Franje. Prijepis razgovora donosimo u cjelosti.
Gdje ste bili prije točno deset godina, kada je kardinal Bergolio izabran za papu? Kako ste doživjeli taj izbor?
Prije deset godina, kada je mons. Bergoglio izabran za papu, bio sam na putu između Jeruzalema i Ammana. Upravo sam bio završio zasjedanje Biskupske konferencije u Svetoj zemlji, jer sam tada bio nuncij u Jordanu. Vraćao sam se u Amman i čim sam došao, odmah sam posjetio jeruzalemskog pomoćnog biskupa, mons. Maruna. Otišli smo u njegovu kuću, upalili televizor i čuli vijest. Naravno, svi smo bili iznenađeni i znatiželjni. Ostao sam tamo sve dok se papa Bergoglio nije pojavio na balkonu bazilike kako bi pozdravio narod tamo okupljen. Za mene je to bio vrlo emotivan trenutak. Odmah sam u mons. Bergogliju vidio poniznu osobu po načinu na koji se predstavio, po njegovu pogledu, a napose zbog činjenice da je ljude okupljene na Trgu sv. Petra zamolio da ga blagoslove. Odmah se vidjelo da je to osoba koja traži kontakt s ljudima. A kad su izrekli ime koje je odabrao, Franjo, rekao sam: to je upravo ono što je potrebno. Crkva treba upravo jednog Franju današnjice. Upravo one značajke koje je imao onaj Franjo koji je potaknuo Crkvu da učini korak iznutra. Tko može bolje od pape koji se zove Franjo obnoviti Crkvu iznutra?
Jeste li ga poznavali otprije?
Ne. Znao sam za njega, ali nikad ga nisam susreo.
Dirljivo je to što ste rekli da je papa Franjo ponizan. Koje su glavne poruke pape Franje? Je li to poziv na sveopće bratstvo, zaštita okoliša, briga za periferiju, migrante ili nešto treće?
To su sve teme koje su snažno prisutne u njegovu pontifikatu i u njegovu nauku, a napose u njegovu djelovanju. Ako trebamo istaknuti bitne odlike njegove temeljne poruke, to je povratak jednostavnosti Evanđelja. Sve ostalo proizlazi iz toga. Posebno to vidimo u 25. poglavlju Matejeva evanđelja, posljednji sud: „Stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; ogladnjeh i dadoste mi jesti.“ (usp. r. 35). Ova stranica Evanđelja temeljna je odrednica pape Franje i njegova nauka, a napose njegova djelovanja. Na svakom putovanju kamo je išao, uvijek je pohodio siromašne, one posljednje. Sjećam se, kad sam bio u Jordanu, imao sam povlasticu biti jedan od prvih koji je primio Papu na prvim putovanjima koje je imao u inozemstvo. Želio se uvjeriti da će se susresti sa siromašnima. Organizirali smo večeru sa siromasima na mjestu Isusova krštenja na rijeci Jordan.
Ovaj Papa poznat je po tome što izlazi iz okvira protokola i ceremonija, često je spontan i vrlo jednostavan. Što mislite o tome?
Mislim da je vrlo hrabar u tom odabiru, no za njega je to prirodno. Navikao je tako raditi. Govore da je primao ljude u kuću i sam im kuhao kavu. Nije imao ljude oko sebe, kao što na primjer imam ja u nuncijaturi. Po mom mišljenju, njegov je najhrabriji korak: nakon što je izabran za Papu, želio je ići u autobusu s kardinalima. Vani je bio automobil koji ga je trebao prevesti, no on je htio ići s kardinalima. To je bio prvi neprotokolarni čin, i bio je vrlo značajan. Time je poslao znak svog usmjerenja. Njegova jednostavnost nije pitanje forme, jer može se biti kompliciran i arogantan na jednostavan način ili se pak može biti ponizan i u protokolima najsvečanijih događanja. Važno je ono što on čini: on zna da Crkva treba biti onakva kakvu ju je želio Isus.
Kakvi su osobni susreti s papom Franjom? Nedavno ste se s njim susreli, prije mjesec dana, u Rimu.
Susreti s papom Franjom uvijek su lijepi. Imaš dojam da si išao posjetiti oca. Uvijek me dojmi njegovo slušanje do te mjere da mi je neugodno, jer on me i dalje sluša, a ja sam završio govor. Zaista pažljivo sluša, nikad ne prekida. I drugo, uvijek sam zadivljen njegovim pamćenjem. Onoga o čemu se razgovaralo, na primjer, prije godinu dana. Kao nuncij, jednom godišnje idem u Rim posjetiti Papu, i on se sjeća onoga o čemu smo razgovarali prije godinu dana. Još nešto što me uvijek dirne jest to što uvijek pita kako je moja majka, jer zna da je bolesna. I posljednji put kad smo mi nunciji imali susret s njim, bilo nas je više od stotinu. Tom prigodom samo smo ga pozdravili pri izlasku iz blagovaonice, jedan za drugim. Bio sam među posljednjima i prvo što me je pitao bilo je: „Kako je Vaša majka?“. Ostao sam iznenađen, zadivljen njegovom obazrivošću, pažnjom i pamćenjem koje ima.
Kao što je svaka osoba jedinstvena, tako je papa Franjo jedinstven. Otvoren je promjenama, ali u poniznosti.
Bez sumnje. Vjerujem da sluša Duha Svetoga. To pokazuje njegova molitva, to sam vidio kad sam koji put s njim sudjelovao na misi u Domu sv. Marte u Vatikanu, kako je sabran u molitvi i kako slavi misu. Vidi se da je on netko tko sluša glas Duha Svetoga. U svakodnevnim odabirima možemo pogriješiti, ali ako se želi ispuniti Božju volju po nadahnuću Duha Svetoga, kao što je na primjer Sinodalni hod, to je nešto što dolazi od Duha Svetoga. I ne znamo kamo će nas to dovesti na kraju, ali trebamo imati povjerenja, jer ako dolazi odozgor, za to postoji Božji plan.
Ovim prekrasnim riječima zaključimo naš razgovor. Molit ćemo za papu Franju. Ekscelencijo, hvala Vam!
Hvala Vama.