Kao napomenu valja podsjetiti kako se svećenik koji ispovijeda naziva ispovjednik, a onaj tko dolazi na ispovijed naziva se penitent (pokajnik, pokornik); molitve, postovi i(li) djela milosrđa koje ispovjednik nakon što penitent kaže svoje grijehe, zada nazivaju se: pokora, piše Katolički tjednik Nedjelja.ba.

1) Napravite temeljit ispit savjesti razmišljajući o grijehu u svom životu, počevši od toga da se sjetite kada ste se zadnji put ispovjedili. Svoj je život potrebno ponizno sagledati kroz prizmu Božjih zapovijedi i odredaba (minimum je Deset Božjih zapovijedi i Sedam glavnih grijeha).

2) Ako u crkvi nema ispovjedaonice ili ako svećenik nije u ispovjedaonici na raspolaganju za ispovijed, zamoliti ga za ispovijed. (Većini svećenika to bude drago, jer znaju da ispred sebe imaju čovjeka koji se želi popraviti.)

3) Ukoliko svećenik već sjedi u ispovjedaonici, nakon što kleknete na klecalo (ili sjednete na stolicu, ovisno kako je uređeno) pozdravite s: „Hvaljen Isus i Marije!“ Ako ste sa svećenikom već prethodno, maloprije, razgovarali nema potrebe ponovno pozdravljati nego započinjete praveći znak križa („U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen!“)

4) Svećenik potom kaže: „Gospodin ti bio u srcu da se skrušeno i valjano ispovjediš!“ Vi odgovarate: „Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio od svoje posljednje ispovijedi (i kažete kada je ona bila). Pri tome nije nužno kazati točan datum, nego približno vrijeme – poglavito ako se niste dugo ispovjedili.

5) Nakon što vas je saslušao (i eventualno u međuvremenu ili nakon što ste kazali grijehe, priupitao još nešto vezano uz to što ste ispovjedili), svećenik uputi nekoliko poticajnih misli osvrćući se na materiju grijeha.

[Ovdje je važno uočiti kako ne može biti ispovijedi ako čovjek ne kaže niti jedan grijeh da je počinio – jer svaki sakrament ima svoju materiju i formu. Kao što je npr. materija sakramenta krštenja voda te ne bi bilo krštenja da svećenik na polije vodom krštenika, tako su u ispovijedi materija sakramenta grijesi. U slučaju da netko ne kaže nijedan grijeh ili govori uopćeno, primjerice „Sve sam počinio“ ili „Pa, ima se grijeha“ ili „Griješim ‘ko i svi“…, onda će mu svećenik postaviti dodatna poticajna pitanja kako bi ga naveo na čin pokajanja koji uključuje govorenje grijeha „po vrsti i broju“ tj. koje sam grijehe počinio i (približno) koliko puta.]

Potom svećenik daje pokoru, uvijek imajući na umu kako je ispovijed čin Božjega milosrđa.

6) Onda izmolite Kajanje (ili kako u Bosni stariji kažu: Djelo skrušenja). „Kajem se od sveg srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. I čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti“). Ako se čovjek ne može točno sjetiti ovih riječi potrebno je da na adekvatan način izrekne kako se kaje za grijehe i odlučuje popraviti.

7) Svećenik potom moli molitvu odrješenja: Ja te odrješujem od grijeha tvojih, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Vi odgovarate: „Amen!“ [Na latinskom je to glasilo: „Ego te absolvo a peccatis tuis in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen!“]

8) Na kraju ispovjednik govori završni blagoslov riječima koje mogu biti: „Gospodin ti oprosti, idi u miru!“ (Neki svećenici uključuju i dijaloški oblik blagoslova pri čemu pozovu: „Blagoslivljajmo Gospodina jer je dobar“, a vi odgovarate: „Jer je vječna ljubav njegova“, te onda dodaju ovo „Gospodin ti oprostio…“)

9) Nakon što ste se ispovjedili, uobičajeno je da idete – ukoliko je ispovijed bila u crkvi – sjesti/kleknuti u klupu te izmoliti svoju pokoru (ako je riječ isključivo o molitvama).

Onaj kojemu crkveni zakon priječi ispovjediti se (gledajući u muškom rodu, npr. živi nevjenčano sa ženom/djevojkom; prethodno je bio oženjen pa se razveo i ponovno civilno oženio; razveo se od žene i živi sam ali nije tražio od Crkve „rastavu od stola i postelje“; ili je upao u neku drugu Crkvenu kaznu) imat će to na umu te će na drugi način od Boga zatražiti oproštenje grijeha, kajući se u svojoj duši i čineći pokoru, ali neće pristupati sakramentu ispovijedi. Ako takav i dođe onda je dužan kazati svoje stanje te će mu svećenik, nakon što ga sasluša, dati blagoslov i potaknuti na molitvu i djela ljubavi, ali mu ne može udijeliti odrješenje.