U vremenu smo korizme, vremenu posebne četrdesetodnevne duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Tako su međugorski fratri odlučili kroz vrijeme korizme održavati kateheze na temu korizme i posebnosti korizmenoga vremena. Kateheze će se održavati svake srijede kroz korizmu u dvorani Ivana Pavla II. nakon večernjeg molitvenog programa, dakle u 19:30 sati, prenosi Radio Mir Međugorje.

Prvu korizmenu katehezu u srijedu, 1. ožujka, održao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je govorio na temu korizme, odnosno kako je ona nastala, koje su specifičnosti vremena korizme te koja je struktura korizmenog vremena. Večer je započela molitvom i čitanjem Svetoga pisma, odnosno Knjige proroka Jone, a glazbena pratnja tijekom večeri bio je župljanin Mario Berišić. Fra Zvonimir na početku je kazao da korizma dolazi od latinske riječi “Quadragesima”, te da je to, ukratko rečeno, priprava za Uskrs.

Fra Zvonimir objasnio je da je korizma priprema za Uskrs, a Uskrs je najstariji blagdan. Naveo je da je smisao našega života, naše vjere i Kristova utjelovljenja njegovo uskrsnuće. Kad je uskrsnuo, odnosno pobijedio smrt, otvorio nam je vrata Raja. Ono što je nekoć bilo zatvoreno po Adamovu i Evinom grijehu to je ponovno otvoreno Kristovom pravednošću, odnosno njegovom smrću i njegovim uskrsnućem.

Smisao našega života, naše vjere i Kristova utjelovljenja je njegovo uskrsnuće.

“Zato je Uskrs najvažniji i najveći blagdan. Ispočetka se oko njega sve vrtilo i odigravalo, oko godišnje proslave Vazma. Uskrs je kasnije preslikan na svaku nedjelju te je tako svaka nedjelja dan uskrsnuća. I ako je Uskrs najveći blagdan i svi kršćani trebaju na taj blagdan slaviti Boga i ići na misu, pričestiti se i imati udjela od te svetkovine. Isto tako svake nedjelje svaki vjernik treba ići na svetu misu”, kazao je fra Zvonimir te dodao kako je svaka važna svetkovina, odnosno blagdan, tražila pripremu, a pripremalo se uglavnom postom. To je ostalo i u našoj starini gdje se posti prije svake velike svetkovine.

Prvi kršćani za Uskrs su postili. Ispočetka je to bilo dva dana u kojima su oni slavili muku Gospodnju prije Uskrsa, kasnije se to proširilo na sedam dana, odnosno na Veliki tjedan, a poslije se raširilo na 40 dana. Nakon Nicejskog sabora 325. godine, na kojemu su se odredile stvari u Crkvi, je odlučeno da korizma traje 40 dana. Nije to više ni dva, niti sedam dana, nego je 40 dana. To ne znači da je to tek tada počelo, jer je u nekim krajevima bilo i prije Nicejskog sabora, ali je tada uzeta norma od 40 dana za čitavu Crkvu”, kazao je fra Zvonimir te svoju katehezu nastavio govoreći o katekumenima, a oni su ljudi koji su odlučili postati kršćani. Zovu se tako jer se nalaze u procesu da prime krštenje, a to razdoblje se naziva katekumenat.

Krist kad je uskrsnuo, odnosno pobijedio smrt, otvorio nam je vrata raja.

“To krštenje odvijalo se na Uskrs, odnosno u Vazmenoj noći – Vazmenom bdijenju. U prvoj Crkvi postojala je praksa da se svi krste na Uskrs, tako da je njima trebala jedna bliža priprava za krštenje. I oni su uzeli upravo tih 40 dana prije Uskrsa kao svoju pripravu za krštenje. Kažu da je to jedan od glavnih uzroka zašto se rodila ta korizma. Budući da su oni imali poseban režim tih 40 dana, onda su i drugi kršćani kako bi rasli u vjeri i duhovnosti slijedili njihov put”, kazao je Fra Zvonimir Pavičić.

Fratar je objasnio da se korizma sastoji od dvije etape. Prva etapa sastoji se od prve dvije korizmene nedjelje i prvu korizmenu nedjelju uvijek imamo temu Isusova boravka u pustinji, a druga nedjelja je Isusovo preobraženje na gori pred učenicima. Druga etapa su treća, četvrta i peta korizmena nedjelja, a ona se razlikuje u tri ciklusa, ciklus A, B i C u kojima se mijenjaju čitanja.

“Taj ciklus A, u kojemu se mi nalazimo ove godine, je zadržao čitanja koja su se čitala upravo katekumenima u njihovoj pripravi za krštenje i zato ćemo u drugoj etapi slušati razgovor Isusa i Samarijanke na zdencu kada joj Isus daje živu vodu da ne žeđa, a to je radi krštenika da znaju u vodi u kojoj će se oni krstiti da nam Isus daje život i da nas oslobađa od grijeha”, objasnio je fratar Pavičić.

Ono što je nekoć bilo zatvoreno po Adamovu i Evinom grijehu to je ponovno otvoreno Kristovom pravednošću, odnosno njegovom smrću i njegovim uskrsnućem.

“Druge nedjelje se čita kako je Isus ozdravio slijepca od rođenja, kako mu je dao vid, a to nam opet govori da mi koji smo kršteni kako nas Isus prosvjetljuje da možemo ispravno vidjeti i gledati svijet i bližnje oko nas. Treće nedjelje u toj etapi se govori o Lazaru kada ga je Isus uskrisio, a to govori da je krštenje novo rađanje. Tako se krštenicima objašnjava da su bili mrtvi, ali ih Isus krštenjem podiže na novi život”, kazao je fra Zvonimir, te je govorio još i o pepelnici, odnosno o posipanju pepelom.

“Pepelnica stoji na početku korizme gdje se posipamo pepelom po glavi. Pepeo je znak pokore, znak da je čovjek sagriješio, da se kaje za svoje grijehe i da je svjestan da je povrijedio Božju ljubav. A zašto baš pepeo? Pepeo je simbol ništavila, ničega. Ako ja sebe posipam pepelom, ja priznajem Bogu da, ne da ne vrijedim ništa zbog svoga grijeha, nego da sam ja još niže od toga. Posipam se pepelom i već unaprijed ja sebe osuđujem pred Bogom, ne čekam da me Bog osudi, jer sam uvidio svoj grijeh i da sam povrijedio Božju ljubav i sebi posvješćujem da je život u grijehu ništavilo, da je pepeo”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić.

Sljedeća kateheza održat će se u srijedu, 8. ožujka, a vodit će ju fra Antonio Primorac koji će govoriti o postu.