Važno je prisjetiti se da je korizma vrijeme skrušenosti, posta, molitve i dobrih dijela. Upravo nas sve to treba uvesti u dublje shvaćanje našeg odricanja, korizmenog hoda, samog Gospodina i njegove žrtve za nas.
Izgleda nam da vrijeme brzo prolazi. Korizmeno vrijeme kao da je jučer završilo, a već smo započeli još jedan četrdesetodnevni korizmeni hod. Nemojmo ishitreno donositi odluke za ovu korizmu, piše Salesiana.
Odlučimo započeti korizmeni hod na jedan sasvim drugačiji način. Najprije zastanimo i sagledajmo svoj prethodni korizmeni hod. Pokušajmo prepoznati što je bilo dobro, a što nije, što smo uspjeli popraviti, a gdje smo zakazali. Zapitajmo se jesmo li uopće hodili s Bogom? Jesmo li zajedno s njime došli do cilja, do Uskrsa?
Zapitajmo se jesmo li uopće hodili s Bogom?
Tek onda krenimo s odlukama za vrijeme u kojemu se nalazimo. Pitanje „Čega ćeš se odreći u korizmi?“ sigurno nam je već svima na neki način postalo „otrcano“. Usudila bih se reći da nam sve malo po malo prelazi u naviku i kao da smo se otisnuli daleko od same biti korizme, od onoga što ona zaista jest i što bi ona za svakoga od nas trebala biti.
Stoga je važno prisjetiti se da je korizma vrijeme skrušenosti, posta, molitve i dobrih dijela. Upravo nas sve to treba uvesti u dublje shvaćanje našeg odricanja, korizmenog hoda, samog Gospodina i njegove žrtve za nas.
Odricanje u korizmi
Često se preispitujemo odričemo li se više ili manje od drugih. No trebamo imati na umu da nema većeg i manjeg, težeg ili lakšeg odricanja, već da svako odricanje ima svoju svrhu jedino ako nas vodi Bogu, ako mijenja naše srce i naš život. Sigurno je teško donijeti dobru odluku ili prepoznati čega se trebamo odreći i od čega trebamo postiti. Najčešće se odričemo nečeg izvanjskog, materijalnog, opipljivog, a često je ono što se u nalazi u nama veći problem koji nam priječi dublje zaroniti u odnos s Bogom.
Sigurno je teško donijeti dobru odluku ili prepoznati čega se trebamo odreći i od čega trebamo postiti.
Odričemo se nečega možda iz vlastitog interesa i neke vlastite želje te nas to, umjesto da nas dovede bliže Bogu, od njega još više udalji. Imam osjećaj kao da nam se korizma pretvori u nekakvo natjecanje tko će više dana izdržati bez hrane, društvenih mreža, tko će izgubiti više kilograma ili tomu slično. I na kraju, umjesto da susretnemo Gospodina, mi doživimo razočaranje jer nismo uspjeli nadmašiti odluke drugih, nismo ispunili neki zadani cilj ili vlastita očekivanja.
Drugačija korizma
Hajdemo onda ovu korizmu započeti drugačije, započeti s njim. Iz tog razloga najprije dođimo pred Gospodina, pustimo da nas njegovo svjetlo obasja i otkrije sav nered koji u sebi nosimo. Pustimo da nam on otkrije što trebamo činiti ovu korizmu, što trebamo promijeniti u svom životu. Ulazeći u korizmeno vrijeme zapitajmo se ima li u našem srcu nepraštanja, zamjeranja, ljubomore, gorčine, frustracije, oholosti, osude ili možda samodostatnosti.
Zapitajmo se koliko vremena provedemo ogovarajući ili koliko vremena provedemo u bespotrebnim i ispraznim razgovorima, a koliko razgovaramo s Gospodinom. Iskoristimo ovaj novi početak te preispitajmo sebe, svoj život, svoje odluke, ali i svoje odnose. Donesimo drugačije odluke i krenimo s njim.
Odluka je na nama
Donesimo odluke u skladu s okolnostima u kojima se nalazimo, a ne u skladu s onim što nam drugi predlažu jer se svatko od nas nalazi u drugačijoj situaciji. Naravno da žena koja je i supruga i majka ne će moći pratiti odluke žena koje nisu supruge i majke. Isto tako muškarac koji je muž i otac svoje odluke treba donositi u skladu sa svojim okolnostima. Stari, bolesni i nemoćni svoj korizmeni hod žive na drugačiji način od zdravih i mladih. Prema tome, važno je uspostaviti osobni odnos s Gospodinom i vidjeti što on od nas traži i kamo nas to želi povesti.
Možda će biti dana kada ćemo poželjeti odustati, ali ćemo unatoč svemu ustrajati.
Bit će uspješnih, ali i manje uspješnih dana, no to nas ne smije razočarati. Možda će biti dana kada ćemo poželjeti odustati, ali ćemo unatoč svemu ustrajati. Važno je prisjetiti se da Bog gleda čovjekovo srce. On zna koja je namjera svakoga srca i zato vrijedi ustrajati.
Jesmo li spremni hoditi s Gospodinom? Jesmo li spremni donositi odluke u skladu s okolnostima u kojima se nalazimo? U tome nam mogu pomoći i Salesianini priručnici za korizmu.
Pronađimo za sebe onaj koji odgovara našim trenutnim okolnostima kako bismo zajedno s Gospodinom došli do Uskrsa.