„U digitalnoj komunikaciji drugi je sve manje prisutan”, kaže Byung-Chul Han, njemački filozof u svojoj knjizi Besmislene stvari. Lomovi u životnom svijetu kojom analizira transformaciju našega svijeta stvari u svijet informacija,piše fra Ante Vučković za Svjetlo riječi. To je vidljivo već izdaleka. Dok hodamo svijetom, više ne gledamo ni svijet ni stvari. Gledamo u svoje mobitele. Obitavamo svijet informacija. Više smo u digitalnim oblacima nego na tvrdoj zemlji. Stvari u naš život unose stabilnost. Mijenjamo se, odlazimo i vraćamo se, ali stolica na koju uvijek iznova sjedamo daje nam osjećaj stalnosti i boravka na svome. Stvari su mirne točke života. Informacije ne pružaju mir. One dolaze i nestaju. Nose sa sobom podražaje i iznenađenja. Odlaze, nestabilne su i stvaraju nam osjećaj prolaznosti i nestabilnosti. Najtežu cijenu plaća naša pozornost. Ona više nije u stanju zaustaviti se i promatrati. Studenti primjerice, sve rjeđe uspijevaju zadržati svoju pozornost na nekoj knjizi dulje od nekoliko stranica. Informacije sliče naletu vjetra ili valovima koji pljusnu o obalu. Dođu i prođu, a prije negoli se pozornost uopće zadrži na njima, već stiže novi nalet i novi val. Pozornost tako gubi bitku s izmjenljivošću informacija. Informacije su preplavile stvari. Stvari odlaze u drugi plan. Istini za volju, stvari se množe i sve ih je više. No, to je samo znak kako su sve manje važne i kako u središte dolazi informacija. Postajemo sve više infomani, opsjednuti informacijama. Industrijska nas je revolucija odvojila od prirode i obrta, a proširila prostor za stvari. Informatička revolucija stvari i odnose podređuje informacijama.

Postajemo sve više infomani, opsjednuti informacijama.

U središtu ove revolucije koja je u međuvremenu zahvatila cijeli svijet stoji nova stvar: pametni telefon. To zapravo i nije stvar. On je istovremeno osobno džepno računalo i instrument kojim smo nadzirani. Zamjenjuje mnoštvo instrumenata i naše je izvanjsko pamćenje. Na njemu pronalazimo potrebne informacije, ali preko njega smo i bombardirani suvišnim informacijama i zavodljivim ponudama. Na njemu se svijet ravna prema mojim željama, ali preko njega sam i zarobljen svijetom nad kojim nemam nikakav utjecaj i koji svoje interese skriva. Omogućuje mi dostupnost informacija i ljudi, ali i mene čini dostupnim u svako vrijeme pa sam istovremeno i slobodan i rob. Imam osjećaj slobode, ali ona se ni u čemu ne razlikuje od zarobljenosti. Pametni je telefon najraširenija devocionalija suvremenoga neoliberalnoga svijeta. Naš pogled više nije usmjeren ni na svijet oko nas ni na ljude u blizini. Usmjeren je na zaslon. Znamo kako prstom povlačiti po zaslonu, a sve manje razumijemo ljudska lica. Prst na zaslonu ne nailazi ni na kakvu prepreku pa nam sugerira da bi tako trebalo biti i u drugim našim odnosima. Informaciju koju ne volimo jednim potezom prsta odbacimo sa zaslona pa smo uvjereni da je tako moguće i s ljudima. Svijetom stvari upravljala je ruka. Digitalnim svijetom upravlja prst. U svijetu stvari postojale su zabrane i naređenja. Pametna moć koja stoji iza pametnoga telefona ne lomi našu moć naredbama i zabranama, nego nas zarobljava probuđujući žudnje i ispunjajući želje. Čini sve da nam se svidi. Nije represivna nego permisivna. Ne ušutkava nas, nego nas nuka da pričamo o sebi, da se pokažemo, izložimo, opišemo. Ne dolazi nam silom odozgor, nego prijateljski i pametno iz najveće blizine. Svoje najintimnije i najdublje nutarnje stvari više ne nalazimo u svojoj nutrini, nego ih pišemo izvana, po svom zaslonu. Koliko smo nerazdvojivi od pametnoga telefona vidimo po reakciji koja nas zahvati kada ga izgubimo, zaboravimo ili razbijemo. Naoko se čini da nas povezuje s cijelim svijetom, a zapravo samo produbljuje naš autizam i usmjerenost na same sebe.

Svoje najintimnije i najdublje nutarnje stvari više ne nalazimo u svojoj nutrini, nego ih pišemo izvana, po svom zaslonu.

Mnogima je pametni telefon pomogao da pronađu drugoga, ali puno je više onih kojima je pomogao da izgube najbliže, upadnu u zarobljenosti samim sobom ili se strovale u neku od mnogobrojnih ovisnosti za koje je ova pametna sprava sposobna. Iz naših života nestaje drugi, a ostaje zaslon. Naša glad za komunikacijom sve je dublja jer praznina bez drugoga sve više zjapi i vapi za ispunjenjem.

Odlazeći s ovoga svijeta, Isus je svojima rekao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20). Otišao je i ostao. Otišao je iz vidljivoga, a ostao u kruhu, vinu i riječi. I među nama. U našim odnosima. Nije ostao kao informacija. Ostao je kao osoba. Informacija površno okrzne naše biće i iza sebe ostavi još veću pustoš i glad. Osoba nas ispuni, promijeni, probudi i oživi. Postoji velika napast da informatička revolucija proguta i učini nevažnim cijeli svijet, a s njime i naše odnose. Odnosi nisu svedivi na informacije. Oni nastaju i oblikuju se blizinom, riječju, pogledom, vremenom, slušanjem, pozornošću.

Tko nauči postiti od informacija mogao bi, osim ljudskih odnosa, izgraditi i duboki odnos s Gospodinom koji je otišao i ostao.

Kao što smo nekada postili kako bismo se u euharistiji susreli sa živim Bogom tako je sada došlo vrijeme da postimo od pametnih telefona kako bismo se susreli jedni s drugima. Tko to ne nauči neće moći izbjeći da ga informatička revolucija proguta i pretvori u svoga roba i u kratkotrajnu informaciju. Tko nauči postiti od informacija mogao bi, osim ljudskih odnosa, izgraditi i duboki odnos s Gospodinom koji je otišao i ostao.