Sjećam se jedne žene koja je preko 30 godina nakon nesreće bila prikovana za krevet. Promatrala je iz kreveta i kolica kako joj djeca rastu u odrasle ljude… Ta žena mi je u razgovoru rekla da je sretna jer Bogu je prikazala sebe i svoj hendikep, prikazala je za svoju djecu. I kada je vidjela kako su djeca odrasla u dobre i odgovorne ljude otkrila je smisao života prihvaćajući sebe.
Župnik Remeta o. Antonio Mario Čirko na svojim društvenim mrežama objavio je promišljanje o smislu života. U nastavku pročitajte u cijelosti njegovo promišljanje.
Smisao nas pokreće, motivira, pomaže nam nadvladati poteškoće ili se nositi s njima. Roditelj koji se muči kako bi prehranio svoju obitelj ima smisao da živi za nju. Nije mu teško ustati još rano za mraka, spremiti se za posao… A na kraju dana kada vidi svoje ukućane radostan je jer još jedan danje prošao i napor koji je učinio ispunio ga je. Sjećam se kada je bio domovinski rat kada su branitelji svjedočili čudesnu nutarnju snagu koja im je pomogla da pobijede strah od smrti ili ranjavanja – a to je bio smisao da brani svoju obitelj, domovinu.
Ljudski život nema smisla ako Boga nema.
Mogli bi puno primjera izreći, ali za vjernika je temelj svega da je on Božje stvorenje. Ako Boga nema onda je bilo koja žrtva besmislena i gubljenje vremena, te treba uživati i misliti na sebe. No vidimo da to nije život ako se svodi na egoizam i samo ja i još jednom samo ja. Ljudi koji tako žive jure za zaradom, uživanjem, dobrim autima, kućama, užicima… ali ostaju duboko nezadovoljni. Onda traže izlaze da si smire savjest da sudjeluju u nekoj humanitarnoj akciji. Nikakve humanitarne akcije ili nešto slično ne može na kraju svega umiriti čovjeka i dati mu konačni smisao ako čovjek ne pronađe Boga u svome životu. Ljudski život nema smisla ako Boga nema.
Nema promašenog životnog odabira ako se je izabrao u slobodi i iskreno.
Sve što se događa teži da ima svoj smisao. Zato, osobito mladi, u jednom trenutku traže smisao, traže odgovore što odabrati, kako živjeti. Bog nadahnjuje čovjeka na odabir, bez obzira bio on vjernik ili nije još upoznao Boga. Nadahnuće čini da se izabere najbolje. Nekada, netko znade reći da je promašio smisao života. Nema promašenog životnog odabira ako se je izabrao u slobodi i iskreno. Gledam svoje osobno iskustvo. Završio sam medicinsku školu, ispunjali su me susreti s bolesnicima, želio sam im biti blizu. Ali Bog mi je ponudio da budem svećenik, ali mi je rekao da ako odaberem i medicinski poziv da ću svejedno biti sretan i blagoslovljen. Smisao života se uvijek može naći ako živimo iz svoje nutrine, od vrijednosti i kvaliteta koje nam je Bog darovao.
No s druge strane znamo se boriti s pitanjima smisla života onih ljudi koji su umrli nekom naglom smrću kao mladi ili ka djeca? Uvijek mi je ostao u sjećanju moj prvi susret sa umirućim mladićem dok sam kao 16 godišnjak bio u bolnici, te sam u nemoći da mu pomognem molio za njega. Taj mladić je umro sa svega nekih 20-ak godina. Nisam mogao odgovoriti na sva pitanja i zašto je umro taj mladi život, ali je za mene ipak došao odgovor: „Antonio, ti si tu bio za njega. Ne pitaj zašto, nego znaj da si mu otvorio vrata neba i tom molitvom pomogao si mu da ostvari smisao života svakoga čovjeka, a to je vječni život.“ O Bože hvala ti na toj milosti!
Smisao života je prepoznati da me Bog ljubi, da prihvaćam sebe.
Ali taj smisao života je da prihvatim sebe, onakav kakav jesam. Koliko je bilo muka kada su mnogi zbog potresa, pandemije stradali u zdravlju… i kada se počinje mrmljati, sebe osuđivati, okrivljavati živi se u praznini i bez smisla. Smisao života je prepoznati da me Bog ljubi, da prihvaćam sebe. Mnogi žive nesretni iako su vjernici i kažu da vjeruju u Boga. No, nisu sretni jer nisu još prihvatili sebe. Sjećam se jedne žene koja je preko 30 godina nakon nesreće bila prikovana za krevet. Promatrala je iz kreveta i kolica kako joj djeca rastu u odrasle ljude… Ta žena mi je u razgovoru rekla da je sretna jer Bogu je prikazala sebe i svoj hendikep, prikazala je za svoju djecu. I kada je vidjela kako su djeca odrasla u dobre i odgovorne ljude otkrila je smisao života prihvaćajući sebe. A da je možda proklinjala svoju nesreću, to bi se prenijelo na djecu i ne bi bili ovakovi kao što su danas. Uistinu, svatko od nas u svemu može pronaći smisao. Samo hrabro!