Evanđelje

Sveti Matej nam govori da je Ivan Krstitelj pao u Herodove ruke, a Isus je odlučio napustiti Jeruzalem. Zasigurno je čitao znakove službenog neprijateljstva koje će na kraju biti usmjereno i prema njemu. Kad je započeo svoju javnu službu, imao je mnogo posla za obaviti. Nije bilo vrijeme da bude uhićen, pa je otišao u sjevernu regiju Galileje, daleko od Herodove opasnosti.

Isusova odluka da krene na sjever nije bila rezultat određivanja na karti koliko milja može staviti između sebe i opasnosti. Sveti Matej kaže da je otišao živjeti u Kafarnaum sa svrhovitom namjerom, “da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji.” Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu, piše Gayle Somers s katoličkog portala Catholic Exchange.

Ta su dva plemena bila dio skupine od deset plemena koja su se pobunila protiv vladavine sina kralja Salomona, protiv Davidove kuće. Uspostavili su vlastito kraljevstvo na sjeveru, nazvano “Izrael”, sa svojim vlastitim hramom i bogoslužjem u Samariji. Dva južna plemena Benjamina i Jude ostala su pod Davidovom vlašću i bila su poznata kao južno kraljevstvo Jude. Ova podjela dovela je do velikog otpada na sjeveru. Njihovo odbacivanje saveza bilo je toliko radikalno da je završilo velikim Božjim sudom nad njima, ostvarenim osvajanjem od strane njihovih neprijatelja, Asiraca, u 8. stoljeću pr.Kr.  Područje plemena Zebulun i Naftalije prvo je osjetilo razaranja asirskog napada, gdje su mnogi ubijeni ili poslani u progonstvo. Osim toga, Asirci su doveli strane ljude iz drugih osvojenih zemalja kako bi stupili u brak s preostalim Izraelcima. Temeljito uništenje sjevernog kraljevstva značila je da je deset sjevernih plemena zapravo izgubljeno.

Gospodine Isuse, ribari su Ti odmah odgovorili kad su čuli kako propovijedaš. Molim te, pomozi mi da budem spreman zaustaviti sve i učiniti isto kad Te danas čujem.

Sveti Matej želi da se prisjetimo ove mračne povijesti dok prepričava Izaijino proročanstvo o Božjoj budućoj obnovi svega što je bilo izgubljeno kada se njegov narod pobunio i morao biti kažnjen: „narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.” Jednog dana, Bog će posjetiti svoj narod sa spasenjem – s oprostom, iscjeljenjem i obnovom. Izaija kaže da će ovaj veliki pohod započeti na istom mjestu koje je prvo izgubljeno, a to je bio “Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska ”. Galileja je bila najsjevernije područje Izraela; dakle, bila je “susjeda” nežidovskim zemljama. Bilo je to mjesto gdje je prvi put ugasilo svjetlo u Izraelu. Ovo je točno mjesto gdje je Isus želio započeti svoju službu propovijedanja: “Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko.” Stiglo je Svjetlo obnove, Glas koji će pozvati cijeli Izrael – sjever i jug – natrag Bogu.

Učinak Isusovog propovijedanja vidimo odmah. Jednostavni ribari — Petar, Andrija, Jakov, Ivan — radeći svoj obični svakodnevni posao čuli su Glas i ostavili sve kako bi ga slijedili. Ovo je prekrasan obrat buntovničkog duha koji je uopće stvorio sjeverno kraljevstvo. Tada je Isus “obišao svu Galileju, naučavajući u njihovim sinagogama, naviještajući Evanđelje o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i nemoć u ljudima”.

On je bio živo ispunjenje Božjeg obećanja: “Svjetlost jarka osvanu.”

Gospodine Isuse, ribari su Ti odmah odgovorili kad su čuli kako propovijedaš. Molim te, pomozi mi da budem spreman zaustaviti sve i učiniti isto kad Te danas čujem.