Kad je došao do mene, stavio sam mu dar u ruke i rekao: „Sretan Božić, Isuse!“ Kimnuo je glavom u znak zahvale i nestao u masi…
Često razmišljam o Isusovim riječima kako ćemo siromahe uvijek imati uza se. Ma koliko god bilo bogato i napredno, svako društvo će biti ispunjeno siromašnima. No, zar Isusu nije stalo da nestane gladnih na Zemlji? Zar Isus ne želi iskorijeniti siromaštvo? Zašto Isus želi društvo bogato siromašnima? Zato što je on u njima. Isus živi u svakom siromašnom, obespravljenom i gladnom čovjeku. Kako ćeš prepoznati Božje lice u ovom svijetu ako ne u siromašnima?! Kad vidim siromaha da prosi na trgu velikog grada, koliko god to čudno zvučalo, ja mu se divim. Divim mu se i uvijek mu od srca nešto darujem jer znam da u tom čovjeku boravi moj Bog. Darujući siromaha, ja zapravo darujem svoga Boga. Svaki siromah ima Isusovo lice; svaki siromah ima Isusove oči.
Divim mu se i uvijek mu od srca nešto darujem jer znam da u tom čovjeku boravi moj Bog.
Ovdje, u Zürichu, ljudima je zabranjeno prositi. Švicarska svojim državljanima daje financijsku pomoć samo da ne bude siromašnih. Porazno je bogatašima gledati sirotinju. Dok sam nedavno, za vrijeme adventa, na stanici čekao tramvaj, prolazili su odreda lijepo odjeveni ljudi. Neki su jeli sendvič, neki pili sok, drugi su čitali novine, a neki slušali glazbu noseći u ušima slušalice, no najednom se iznenada pojavio on! Bio je to Isus! Odjeven u poderan kaput, raščupane kose i duge brade, neugodno je mirisao. Nije ništa govorio, samo je ispružio ruku navučenu u poderanu rukavicu. Brzo se probijao kroz masu obilazeći bogate Švicarce. Bog žuri kad je u pitanju nakana tvoga srca pa mu moraš brzo udijeliti milodar. Promatrao sam ga dok je bio s druge strane ceste, no znao sam da će doći i do mene. Ljudi su mu odreda mahali glavom u znak negodovanja ne udijelivši mu ništa, uvjereni da njegovo siromaštvo nije njihov problem, ali Isus upozorava da ćemo siromahe uvijek imati uza se. Kad je došao do mene, stavio sam mu dar u ruke i rekao: „Sretan Božić, Isuse!“ Kimnuo je glavom u znak zahvale i nestao u masi…
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 19 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.