Naime, ako tako činimo, i kada postanemo svjesni da sve naše misli, riječi, djela, ali i propusti, imaju posljedice za naš ovozemni život, koji nas priprema za vječni, onda mudrije i pozornije biramo što ćemo i kako reći ili činiti. Kad bi nam Bog dao milost da možemo vidjeti svoj život sa samoga njegovog kraja, sigurno bismo za neke stvari ili susrete voljeli da smo ih drukčije proživjeli ili izrekli.

Kraj građanske godine dobro je vrijeme za takav pogled unatrag i odluku za korak naprijed novim putem.

Kako je nedavno rekao sisački biskup Vlado Košić, “za nas je najvažnije da se prije svega mi, kao kršćani i živa Crkva, obnavljamo. Lijepo je imati crkvu koja kao grad na gori govori svima da ovdje ima vjernika i da se ovdje ljudi mole Bogu. Crkva nas svojim zvonikom poziva da svoje oči podignemo gore i da u svom zemaljskom putovanju ne gledamo samo u zemlju, nego da na sve gledamo, kako su to naši stari voljeli reći, ‘sub specie aeternitatis’ – pod vidom vječnosti. Doista, da gledamo sve onako kako na nas gleda Bog. Ako ćemo tako gledati svoj život, život svojih bližnjih, obitelji i svijeta, tada ćemo naglaske u svom životu stavljati na ono bitno.”

Bio vam blagoslovljen pogled unatrag i korak naprijed!