Ponašanje koje je povezano s napadom na čovjekovo dostojanstvo, vrijeđanje, psovanje, galama, zakidanje i nedavanje ljudima posla u skladu s njihovim sposobnostima neki su od primjera mobinga koji je bio tema Argumenata HKR-a 22. studenoga.
Magistra međunarodnih odnosa i diplomacije, menadžerica ljudskih potencijala i autorica knjige “Moberi – psihopati i sociopati na radnome mjestu” Blaženka Rogan pojasnila je definiciju mobinga: “Mobing je ciljano, namjerno i planski zlostavljanje određene osobe, atakiranje žrtve bez konkretnog razloga, s ciljem da se tu osobu eliminira s radnog mjesta na bilo koji način. Bitno je naglasiti da nije svaka svađa s nadređenim ili s kolegom mobing. Mobing, po svim definicijama, ima svoje trajanje od minimalno šest mjeseci, pa i duži niz godina – bez pozitivnih pomaka. Ono što je bitno za mobing je da se u tim zlostavljanjima razvijaju psihofizičke bolesti.”
Kod mobinga se javljaju psihičke promjene i promjene u organizmu, poput depresije, tjeskobe, tahikardije i visokog tlaka, a cijeli organizam postaje disfunkcionalan.
Upozorila je da što duže mobing traje, žrtva sve teže funkcionira, s obzirom da se javlja strah za egzistenciju. To pak paralizira žrtvu mobinga koja, zbog velike patnje, gotovo ne vidi izlaz iz toga stanja.
Pogled psihijatra
Mobing je tihi i perfidni “ubojica” radnika na radnom mjestu, o čemu se premalo govori i piše, a sveprisutan je. Specijalistica psihijatrije prof. dr. Slađana Štrkalj Ivezić naglasila je da, “osim motiva da se nekoga namjerno ukloni s posla, zlostavljač može nekoga zlostavljati iz vlastitih psiholoških razloga. Ono što je specifično za mobing je napad na dostojanstvo čovjeka, a to je napad na ono što mi jesmo, na naše samopouzdanje i samopoštovanje. Jedna definicija kaže da je mobing prolongirani stres. Ako vam netko napadne dostojanstvo na jedan dan, to neće biti mobing, to je neprimjereno ponašanje – koje se isto tako ne smije događati.”
Dugotrajna izloženost repetiranom, ponavljajućem ponašanju stvara veća zdravstvena, psihološka i tjelesna oštećenja. Zato je važno znati da se mobing treba zaustaviti što prije i što hitnije!
Dodala je da svaki čovjek može prepoznati zlostavljača: “Primjerice, ponašanje koje je povezano s napadom na čovjekovo dostojanstvo, vrijeđanje, psovanje, vikanje, galama, zakidanje, nedavanje ljudima posla u skladu s njihovim sposobnostima, zabranjivanje drugim ljudima da razgovaraju s osobama. To je uvijek ponašanje koje svatko može prepoznati kao neadekvatno, ali bilo bi vrlo važno da se ono prepozna i kao zabranjeno. Naime, Ustav štiti svakog čovjeka i kaže da svi imamo pravo na dostojanstvo te da se ljudsko dostojanstvo ne može gaziti.
Dr. Štrkalj Ivezić dodala je da se kod mobera najčešće radi o problemima u okviru poremećaja osobnosti, koji uključuje osjećaj bitno sniženog samopoštovanja.
Da bi ga prikrili i obranili se od osjećaja manje vrijednosti i niskog samopoštovanja, moberi precjenjuju svoje sposobnosti i zlostavljanjem drugih ljudi, putem zloporabe moći, dokazuju da su moćni. Ali to je njihov psihološki problem.
Prvenstveno bi tim ljudima trebalo biti objašnjeno da je takvo ponašanje nedozvoljeno, odnosno zabranjeno, i da mora biti zaustavljeno. Drugo, trebalo bi im biti objašnjeno da bi im bilo dobro potražiti psihološku pomoć, ako žele razgovarati o poteškoćama koje imaju, s ciljem promjene toga i takvog ponašanja i komunikacije s ljudima u drugom, asertivnom, smjeru”, spomenula je dr. Štrkalj Ivezić.
Pogled pravnice
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu i autorica knjige “Diskriminacija, uznemiravanje i mobing – radnopravni okvir i sudska praksa” mr. sc. Iris Gović Penić predstavila je zasad još neujednačenu sudsku praksu u Hrvatskoj, ističući da je kao prvostupanjska ili drugostupanjska sutkinja sudjelovala u više desetaka slučajeva. Upozorila je da se kod mobinga teret dokazivanja stavlja na radnika, ali i da radnici sve više uspijevaju dokazati i diskriminaciju i mobing te da se sudska praksa polako mijenja – na bolje – te dodala: “Nije samo zdravstveni problem ‘okidač’ zbog kojega trebamo tražiti zaštitu za sebe.
Ustavno pravo svakog čovjeka, pravo koje štite i različiti međunarodni instrumenti, je pravo na zaštitu, ugleda, časti i dostojanstva.
To znači da svaki radnik ima pravo zahtijevati da se svaki kolega ili svaka osoba koja s njim komunicira na radnom mjestu, prema njemu ponaša tako da štiti njegov ugled, čast i dostojanstvo. Onog trenutka kad netko počne vrijeđati ili se počne prema vama ponašati na način da vrijeđa vaš ugled, čast, dostojanstvo, već u tom trenutku vi i svaka druga osoba imate pravo na sudsku zaštitu. To pak znači da se ne treba čekati da itko psihički oboli.”
“Svakako je potrebno ohrabriti i potaknuti žrtve da se bore za sebe i za pravdu, a puno veća pozornost treba se posvetiti prevenciji mobinga i nasilja”, zaključeno je u emisiji.