Neki je čovjek umro.

U jednom je trenutku vidio kako mu se Bog približava s kovčegom u rukama.

I Bog mu je rekao:

– Hajde, vrijeme je da krenemo.

Iznenađeni čovjek upita:

– Tako rano? Ali imam još mnogo planova…

– Oprosti, došlo je tvoje vrijeme.

– A što nosiš u kovčegu? – pitao je čovjek.

Bog mu odgovori:

– To je ono što pripada tebi.

– To je moje? – začudi se čovjek

– Odlično! Moja odjeća, osobne stvari, moj novac?

Bog je odgovorio:

– Te ti stvari nikada nisu pripadale, one pripadaju svijetu.

– Jesi li donio moja sjećanja?

– Ona ti nikad nisu pripadala, ona su vezana uz vrijeme.

– Nosiš li onda moje talente?

– Oni ti nikad nisu pripadali, bili su ti darovani.

– A moji prijatelji, članovi moje obitelji?

– Oprosti,ali nikad nisu pripadali tebi, bili su dio tvoga životnog puta.

– A jesi li donio moje tijelo?

– I ono je bilo prolazno i raspasti će se u zemlji, a o uskrsnuću te čeka nešto novo.

– Ali što onda nosiš?! – tada je čovjek istrgnuo kovčeg Bogu iz ruku i otvorivši ga vidio da je prazan.

Sa suzama koje su mu tekle niz obraze, muškarac je rekao:

– Nisam ponio ništa?

Svaki trenutak koji ste živjeli bio je vaš.

Stoga, kad vam se daruje vrijeme, iskoristite ga u cijelosti.

Tako da vas ništa ne može zaustaviti.

Živi sada to je jedino što stvarno jest.

Materijalne stvari i sve za što se tako grčevito boriš ostaje ovdje.

Cijeni one koji te cijene, ne gubi vrijeme s onima koji nemaju vremena za tebe.

Ništa nije vječno, osim ljubavi koju ste davali i primali tijekom svoga života, i samo to je ono što ćete zadržati za vječnost.

(Nepoznat autor)