Koliko na nas i naše pisano i usmeno izražavanje danas utječu mediji, reklamne poruke, osobe iz javnog i političkog života, ulični govor, vršnjaci…, a koliko učitelji, nastavnici, škola, obrazovanje? Treba li nam Zakon o hrvatskom jeziku? O ovim i drugim temama govorili su doc. dr. sc. Gabrijela Kišiček s Odsjeka za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, urednica Redakcije za kulturu HKR-a Katarina Varenica i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić.

Još je Ivan Kukuljević Sakcinski rekao da su “živi mađarski i njemački jezik naši tutori”. A jesu li možda danas anglizmi naši tutori? Tko od nas kaže zlostavljanje umjesto mobbing? Imamo još anglizama za primjer koje koristimo u svakodnevnom govoru: brand (robna marka), break (pauza), chat (čavrljanje), celebrity (poznata osoba), last minute (u posljednji čas), mobbing (zlostavljanje), party (domjenak), shopping (kupnja), itd.

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić smatra da bi za pisano i usmeno izražavanje trebali najvažniji biti učitelji, nastavnici, škola, obrazovanje i glas stručnjaka. Bilo bi dobro da postoji izraženija svijest o potrebi slušanja autoriteta, smatra Jozić.

Mislim da obrazovni sustav, pogotovo u osnovnoj školi, treba ukazivati djeci koliko je važno pravilno govoriti hrvatskim jezikom i koliko je važno poslušati glas struke, a ne nekoga tko se usputno informirao na internetu i misli da bi mogao davati jezični savjet”, naglasio je Jozić.

Svi smo odgovorni za promicanje ispravnog govorenja i pisanja hrvatskoga jezika

U Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih zemalja, zakonom, pravilnikom ili nekom uredbom, nije jezično uređeno područje javne komunikacije.

“Pod utjecajima mađarizacije, germanizacije, talijanizama ili pak turcizama, hrvatski jezik je postao takav kakav jest. U prošlosti je bio i vitalno ugrožen”, podsjetio je Jozić te dodao da ne stoji teza da je on danas ugroženiji nego ikada. Smatra da ga nikakav Zakon o jeziku ne može zaštiti. “Puno je važnije da u obrazovnom i u medijskom sustavu djelujemo svi skupa, pa i u ovakvim emisijama. Može nas spasiti isključivo naš rad na tome. A hrvatski jezik nije apstraktna kategorija. On je isključivo vezan uz svoje govornike. Ako ne bude govornika hrvatskog jezika, neće biti ni hrvatskog jezika”, upozorio je Jozić.

Hrvatski jezik bit će onakav kakvim će ga učiniti njegovi govornici. Budu li svjesni da je hrvatski jezik lijep, važan i velik, to je dovoljno da se on zaštiti i da ga prenesemo sljedećim generacijama.

Javni prostor u kojem bi hrvatski jezik trebao biti prisutan

Obvezu i odgovornost uporabe hrvatskoga standardnog jezika imaju svi u javnom prostoru: mediji, obrazovne institucije, ali i javni govornici koji predstavljaju određene funkcije i institucije, rekla je doc. dr. sc. Gabrijela Kišiček s Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. “Svi oni koji nisu u privatnosti svog doma, uključujući i političare i poslovno okruženje, dakle, svi oni moraju voditi računa o tome kako govore.”

Vrlo često su informativne emisije i dnevnici ispunjeni izjavama i gostovanjima političara i oni kao centralne ličnosti javnoga života imaju veliku odgovornost da govore standardnim jezikom, odnosno da pripaze na izražavanje. A ono što vidimo, zapravo je vrlo zabrinjavajuće, smatra Kišiček. Dodaje također da bi prije Zakona o jeziku trebalo uvesti pravilnik o tome kako komunicirati u Saboru, te da se ljudi koji vrijeđaju jedni druge, koriste neprimjerene izraze ili vulgarizme koji su daleko veći problem nego anglizmi, budu kažnjeni i udaljeni sa sjednice.

Urednica Redakcije za kulturu HKR-a Katarina Varenica nadodala je da i svećenici koji se narodu obraćaju s propovjedaonice i biskupi, svi su u javnom prostoru i važno je kako govore. “Svi mi učimo standardni jezik jer on nikome nije organski idiom i, na razočaranje mnogih, moram reći da taj proces nikada ne prestaje”, rekla je Varenica.

Nastavnici su kreatori budućnosti i društva, jer će oni odgajati i obrazovati nove generacije u školama.

Budućnost nije crna

Kišiček kaže da ima optimizma kad vidi s koliko entuzijazma i energije studenti pristupaju svojim profesijama. “Ako ćemo imati dobre nastavnike, imat ćemo dobre učenike, dobru djecu i dobro društvo”, zaključuje Kišiček.

Nives Opačić, jezikoslovka, filologinja i književnica jednom prilikom je rekla: “Poplava stranih izraza lakše se širi kod ljudi koji pate od sindroma manje vrijednosti. A da je Hrvate briga za pravopis, odavno bi ga naučili.” Dakle, priznati autoriteti ukazuju na nezadovoljavajući položaj hrvatskog jezika u javnom prostoru. Možemo li s pravom govoriti da se u našem javnom prostoru događa poplava ‘engleštine’ pogotovo među mladima? Gosti su naveli i brojne konkretne primjere, stoga poslušajte ili pogledajte emisiju: