Uz današnji blagdan BDM od krunice, prenosimo tekst koji su monfortanci na tu temu objavili na svom portalu:

“Nakon što zazoveš Duha Svetoga da bi dobro molio krunicu, na trenutak se saberi pred Bogom, i na način kako ću ti kasnije pokazati, prikaži pojedine desetice. Prije nego što započneš deseticu, zaustavi se na trenutak, duže ili kraće, ovisno o vremenu kojim raspolažeš, kako bi sagledao otajstvo koje slaviš, te po tom otajstvu i po zagovoru Presvete Djevice uvijek traži jednu od kreposti koja je na poseban način sadržana u tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija.

Sveti Ljudevit M. Grignion de Montfort

Najviše pazi na dvije pogreške koje čine gotovo svi koji mole krunicu. Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu prije nego počnu moliti; ako ih pitaš zašto mole ne znaju ti odgovoriti. Zbog toga uvijek imaj na pameti da moliš za neku milost, nasljeduješ neku krepost ili se oslobodiš od nekoga grijeha. Druga greška u koju se redovito pada moleći krunicu je ta da već od početka molitve mislimo samo na to da je čim prije završimo”. (Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se,br. 126).

Elementi ovoga načina molitve svete Krunice

1. Uvod u svako otajstvo je u obliku molitve koje je upućena “Gospodinu Isusu” (usp. Otk 22,20); na taj način Montfort nas želi odmah dovesti u osobni i neposredni odnos s Isusom Kristom koga susrećemo u Njegovim otajstvima.

2. Po Marijinom zagovoru moli se za krepost koja je na poseban način vezana uz to otajstvo života Isusa i Marije. Montfort se oslanja na karakterističnu postavku Francuske škole duhovnosti, a posebno na kardinala de Berulla, koja u otajstvima života Isusa Krista razlučuje povijesne prolazne činjenice i trajno nutarnje stanje milosti tako da kardinal može reći: ta otajstva “kao događaj pripadaju prošlosti, ali su sada prisutna po njenim krepostima”. (De Berulle, Opuscule de piété, 77, 1052.).

Sličnu misao donosi i Katekizam Katoličke Crkve u broju 521., citirajući sv. Ivana Eudesa, koji i sam pripada istoj školi duhovnosti: “Moramo u sebi nastavljati i dopunjati stanja Otajstva Isusova i često ga moliti da ih sam dovrši i ostvari u nama i u svoj svojoj Crkvi (…) jer Sin Božji je naumio uspostaviti stanovito zajedništvo te svoja otajstva u nama i u svoj svojoj Crkvi nekako proširiti i nastaviti po milostima koje nam želi priopćiti i plodovima što ih tim otajstvima želi u nama izvesti. Time želi da ih u nama dovrši.” (sv. Ivan Eudes, “Tractatus de regno Jesus”).

3. Na ovaj način Krunica je istovremeno marijanska i kristološka molitva. Zapravo, s Marijom kontempliramo otajstva života Isusa Krista, u skladu s poslanjem koje je Majka Božja imala u povijesti spasenja – da nas vodi svome Sinu.

4. Na kraju napominjemo na važnost zaziva koji slijedi nakon Slava Ocu… Radi se o molitvi kojom se traži da otajstva Isusova života sada prožmu život molitelja, kako je to naglašeno u gore navedenoj primjedbi broj 2, te da potaknu rast u krepostima. Moleći na ovakav način krunicu, molimo za sve važnije evanđeoske kreposti i sve velike potrebe Crkve.

Uz podsjetnik da će 8. listopada na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u 8:30 muškarci predmoliti krunicu za velike nakane Crkve i svijeta, proučite što još monfortanci preporučuju na svojim stranicama.