Ankica Tuđman, supruga prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, preminula je u Zagrebu 6. listopada u 97. godini života.
Rođena je u srpnju 1926. godine u Zagrebu, gradu u kojem se i školovala sve do odlaska u partizane u proljeće 1944. godine. Iste godine upoznaje svog budućeg supruga Franju Tuđmana. Samo godinu kasnije, netom po završetku Drugog svjetskog rata, u svibnju 1945. godine, Ankica se udaje za Franju Tuđmana, donosi mrežna stranica nacional.hr.
U svibnju 1946. godine dobili su prvog sina Miroslava, dvije godine kasnije rodio se Stjepan, a u ožujku 1951. godine i kćer Nevenka.
Nakon toga se preselila u Beograd s Tuđmanom, zaposlila se u Ministarstvu vanjskih poslova SFR Jugoslavije i udala za Tuđmana 25. svibnja 1945. Imali su dva sina i jednu kćer i to Miroslava (rođ. 1946.), Stjepana (rođ. 1948.) i Nevenku (rođ. 1951.).
Godine 1954. položila je maturu i upisala studij anglistike na Sveučilištu u Beogradu. Napustila je studij na drugoj godini i izabrala tečaj engleskog jezika u jugoslavenskom ministarstvu vanjskih poslova. Iz Beograda, gdje su živjeli nakon što je Tuđman pred kraj rata premješten u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, supružnici Ankica i Franjo Tuđman vraćaju se u Zagreb 1961. godine.
Naime, godine 1960. Tuđman je promoviran u čin general bojnika, ali je 1961. odlučio napustiti vojsku, a cijela se obitelj vratila u Zagreb. Tamo je Franjo Tuđman osnovao Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske. 1967. smijenjen je s te dužnosti i prisiljen napustiti članstvo u Savezu komunista Jugoslavije.
U stanu u Nazorovoj ulici bračni par Tuđman vodi bogati socijalni život, druže se s pripadnicima zagrebačke društvene i intelektualne elite, pa tako i s Miroslavom i Belom Krležom. U svom domu u Nazorovoj Ankica Tuđman živjela je sve do smrti.
Bila je jako privržena obitelji, koja ja znala prolaziti i kroz vrlo teške periode, pogotovo nakon što je Tuđman 1967. godine izbačen iz Saveza komunista. Odmah je umirovljen, a 1972. godine osuđen je na dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog “kontrarevolucionarnog djelovanja”.
Predvodeći misu zadušnicu za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana 10. prosinca 2018. godine u crkvi Sveta Mati Slobode, sisački biskup Vlado Košić spomenuo je da u svojoj knjizi “Moj život s Francekom” gospođa Ankica Tuđman piše u Predsjednikovo i svoje ime ovo: “Upoznali smo brojne svećenike, ali najveći trag na oblikovanje Francekove i moje svijesti u hrvatskom katoličkom duhu imali su kardinali Stepinac i Kuharić, koje smo poštovali kao iznimno dobre i obrazovane ljude, svećenike i teologe.” (Ib., 489) A kada je papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kardinala Alojzija Stepinca proglasio blaženim, pozvao je Predsjednika da dođe na oltar jer ga je želio osobno pozdraviti. Bila je to osobita čast za njega, kako piše njegova supruga (ib., 492-493).
Ankica Tuđman bila je članica HDZ-a od njegova osnutka 1989. no, izbrisana je iz članstva stranke 2000-tih kada je tadašnji predsjednik stranke Ivo Sanader radio reviziju članstva. Godine 2012. ju je Tomislav Karamarko vratio u HDZ i nazvao “još jednom istinskom Katarinom Zrinski nove Hrvatske”.