Zato ako osjećamo velike probleme i kušnje, nemojmo posustati ili pak postati mlaki u vjeri toliko da zanemarimo misu, ispovijed i svoj molitveni život. Marija je u svom životu iskusila da joj je Bog uvijek blizu i u kušnjama i u radostima. Kao takva ostaje nam milosni primjer, uzor i putokaz prema nebu.
Župnik Remeta o. Antonio Mario Čirko na svojim društvenim mrežama objavio je promišljanje o Mariji. U nastavku pročitajte u cijelosti njegovo promišljanje.
Svatko od nas u je svome životu mogao osjetiti Božja nadahnuća. Ali u tome je uvijek prisutna duboka sloboda, bez ikakve prisile. To je onda znak autentičnosti Božjeg govora. Na taj način promatrajmo i Mariju. Ona nije prisiljena biti Isusovom majkom, nego u slobodi prihvaća. Marijina sloboda je toliko jasno izražena u njezinom susretu s arkanđelom. Tu nema brzine. Čitamo kako Marija stade i razmišlja o pozdravu. Bog je strpljiv prema svakome čovjeku. Potrebno je vrijeme da nutrina sazrije, da se otvori i da se dogodi predanje.
Sloboda se stječe snagom molitve i čitanjem Božje Riječi.
Što Marija odgovara? – “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 2, 38). Njezin odgovor je izričaj slobode. Bog nas ne prisiljava da ga volimo. Sloboda se stječe snagom molitve i čitanjem Božje Riječi. I mi, kao Marija, možemo živjeti u slobodi čiste savjesti, u slobodi moralnih vrednota i poštenja, možemo živjeti u Marijinom darivanju i nesebičnosti, možemo živjeti u Marijinom predanju čak i onda kada se čine da se sve urušava. No tada u vjeri prepoznajemo da Bog stvara nešto novo. Marija nas uči da znamo uvijek reći poput nje, u apsolutnoj slobodi: “DA! Neka bude!”
Zato je predanje slobode jedan neprestani životni put.
Jedan autor napisati će: “Bog može sve, osim prisiljavanja čovjeka da ga voli. Sloboda je jedini dar koji pripada čovjeku i koji je nedodirljiv. Iz tog razloga, najveći dar koji se može dati Bogu je onaj nečije slobode, s kojim Bog postaje potpuno svemoguć u nama. Marija daruje Bogu svoju slobodu (božanski dar – ljudski dar) i čini ga svemogućim da sada bez zapreka izvrši utjelovljenje Sina, djelo ljudskog spasenja” (Nicole Cabasilas). Taj pristanak trebamo obnavljati svaki dan, u svakome događaju. Marija se neprestano prilagođava Božjoj volji. Bolje rečeno, Marija je pozorna na Božju volju. Predanje slobode nije uvijek lako. Mislimo da sve možemo, ali onda zaboravljamo na Isusa i njegovu snagu i milost. Zato je predanje slobode jedan neprestani životni put. Nekada nam se čini da se je sve urušilo, da se ne može dalje, da niti vjere nema smisla. Ali baš tada je potrebno ustrajati: “Vjerujem ti Bože! Vjerujem ti!” I tada dolazi uskrsnuće. A iza uskrsnuća i sila Duha Svetoga.
Mogu nam životne situacije biti teške, ali na kraju svega nalazi se Bog koji sve čini da bude najbolje za nas… ali po predanju!
Iz slobode se rađa radost života. Kada nam je život predan shvaćamo da ne moramo sve imati u svojoj ruci i zato je srce radosno. Marija je zato i žena radosti. Ne moramo biti opterećeni što će biti. Mogu nam životne situacije biti teške, ali na kraju svega nalazi se Bog koji sve čini da bude najbolje za nas… ali po predanju! Zato ako osjećamo velike probleme i kušnje, nemojmo posustati ili pak postati mlaki u vjeri toliko da zanemarimo misu, ispovijed i svoj molitveni život. Marija je u svom životu iskusila da joj je Bog uvijek blizu i u kušnjama i u radostima. Kao takva ostaje nam milosni primjer, uzor i putokaz prema nebu.