Brat Andrew rođen je kao Anne van der Bijl 11. svibnja 1928. u Nizozemskoj. Formalno obrazovanje naglo je, u šestom razredu, prekinuto invazijom njemačke vojske 1940. Ubrzo nakon završetka Drugoga svjetskog rata, van der Bijl se prijavio u nizozemsku vojsku. Poslan je u Indoneziju gdje mu je vojničku karijeru završio metak koji mu je smrskao gležanj i doveo ga do krize vjere. Dok se oporavljao u katoličkoj bolnici, počeo je čitati Bibliju.

Brat Andrew predaje Bibliju utemeljitelju Hamasa / Foto: opendoors.org

A tijekom oporavka u Nizozemskoj, svoj je život posvetio nasljedovanju Boga – kamo god ga to odvelo. Zato je u Glasgowu proveo dvije godine pripremajući se za misionara. Jednog je dana na koledžu, na karti svijeta primijetio koliki dio svijeta pokrivaju komunističke zemlje. Na njegovo čuđenje, misionari iz tih zemalja nikada nisu posjetili koledž. To je potaknulo njegov interes za putovanjem iza Željezne zavjese.

Iza Željezne zavjese

Godine 1955. putovao je s nizozemskom delegacijom na Svjetski kongres mladih u Varšavi, Poljska. Tamo je, iza Željezne zavjese, otkrio ostatak Crkve kojoj su očajnički bile potrebne Biblije. Kao brat Andrew, podijelio je pun kovčeg kršćanske literature – i to je označilo skromne početke Otvorenih vrata.

Nakon što je objavljena knjiga memoara “Božji krijumčar”, cijeli je svijet postao briga brata Andrewa, gdje god su kršćani bili pod pritiskom. Nekoliko je puta posjetio Vijetnam, a prvi put u Kinu došao je 1965., malo prije Kulturne revolucije. Ponovno je posjetio i Indoneziju, gdje je nekoć služio u nizozemskoj vojsci, i gdje god je govorio, tražio je oprost za ono što je vojska učinila u toj zemlji.

Milijun Biblija u jednoj noći

Godine 1975. brat Andrew je imao snažnu želju okupiti ljude koji su odlučni doći u komunističku Kinu. Uz pomoć Open Doors Azije organizirao je manifestaciju Love China u Manili na Filipinima. Ovo je okupilo više od 400 vođa misija, od kojih je većina služila u Kini prije nego što ih je Maova vlada izbacila.

“Svaki put kad bi Andrew čuo tu riječ ‘nemoguće’, živnuo bi”, kaže Johan Companjen, suosnivač i bivši predsjednik Open Doorsa. “Imao je viziju okupiti ljude koji su bili ozbiljno zainteresirani za Kinu. Andrew je izazvao skupinu da je sada Božje vrijeme za Kinu i da je naša organizacija platila većinu troškova.” U roku od godinu dana, Mao Zedong je umro i većina sudionika konferencije ponovno je mogla početi djelovati u Narodnoj Republici Kini.

Godine 1981. Open Doors dovršio je svoju najambiciozniju operaciju krijumčarenja, isporučivši milijun Biblija u jednoj noći! Dvije tisuće kršćana nestrpljivo ih je čekalo na osamljenoj plaži u Kini.

“Love Africa”

Brat Andrew također je putovao u dvadesetak zemalja Afrike. Na jednom ranom putovanju govorio je na južnoafričkim sveučilištima tijekom prosvjeda protiv aparthejda. Pastor iz Johannesburga, Deryck Stone, pokrenuo je jednu od prvih baza za prikupljanje sredstava za djelo i nazvao ga “Otvorena vrata”. Ime se zadržalo i postalo službeni naziv međunarodnog djela.

Progoni kršćana u svijetu – foto: Facebook

Godine 1977., dok je diktator Idi Amin čistio Ugandu od svih koje je smatrao prijetnjom, brat Andrew otputovao je tamo kako bi ohrabrio Crkvu. Nakon povratka kući saznao je da je njegovo ime stavljeno na popis osoba koje su bile na meti uhićenja i pogubljenja. “Negdje u svom uredu još uvijek imam kopiju tog popisa”, rekao je.

Iduće godine Open Doors organizirao je konferenciju Love Africa u Malawiju. Ovo je okupilo 250 čelnika Crkava i organizacija iz 37 zemalja južno od Sahare. Brat Andrew poučavao je o lekcijama koje je naučila Crkva u komunističkim zemljama.

Naslijeđe brata Andrewa

Osim “Božjeg krijumčara”, brat Andrew napisao je još 15 knjiga, uključujući “The Calling”, koja otkriva njegove tajne za službu. Njegovo zadnje veliko izdanje, koje je napisao s Al Janssenom, a objavili Revell, Hodder i Stoughton, bilo je “Secret Believers: What Happens When Muslims Believe in Christ”, odnosno “Tajni vjernici: što se dogodi kad muslimani povjeruju u Krista”. Prvi dio je nefikcijski roman koji govori o Crkvi u neimenovanoj islamskoj zemlji, dok drugi dio predstavlja izazov Crkvi na Zapadu.

Foto: opendoors.org

Godine 1993. nizozemska kraljica Beatrix je brata Andrewa proglasila vitezom. Četiri godine kasnije dobio je nagradu i Svjetske evangeličke zajednice za vjersku slobodu. Time je priznat njegov život služenja progonjenoj Crkvi i njegova strast za širenjem Evanđelja. Međutim, nagrada na koju je brat Andrew bio najviše ponosan bilo je imenovanje ‘Krvnim bratom’ indijanskog plemena Apača. Kao dio ceremonije 1980-ih dobio je ime Apache koje znači “Onaj koji se probija kroz linije“.

Postojala je još jedna čast na koju je brat Andrew bio ponosan. Nakon pada Željezne zavjese dobio je kopiju izvještaja istočnonjemačkog Stasija o svom radu u Sovjetskom Savezu i istočnoj Europi na više od 150 stranica. Bio je iznenađen što su toliko znali o njemu – a ipak nisu bili u stanju spriječiti njegovu službu.

Open Doors danas

Rad brata Andrewa kroz Open Doors doveo je organizaciju do mjesta na koja većina kršćana ne želi ići. Danas Open Doors djeluje u 77 zemalja, jačajući progonjene kršćane diljem svijeta i podržavajući mjesne kršćane u neprijateljskim zemljama, kako bi mogli širiti Evanđelje u svojim kulturama i jezicima.

Logo Open Doors

Organizacija obučava tisuće kršćanskih pastora i laičkih vođa kroz savjetovanje o traumi, teološko obrazovanje i seminare pripreme za progon. Također pomaže u ekonomskoj pomoći, opismenjavanju i stručnom osposobljavanju u najopasnijim zemljama svijeta.

“Pozvani smo mijenjati svijet tako da svaki kršćanin ima dovoljno slobode bogoslužja prema Bibliji. Ne zaslužujemo našu slobodu. Imamo je samo Božjom milošću, i to za jednu svrhu – brinuti se i ojačati druge članove Tijela Kristova koji pate.”